Nakon optužbi Harryja i Meghan monarhija pred izborom: Promijeniti se ili propasti
Običaj diktira da njihov sin Archie ne može imati kraljevsku titulu dok princ Charles ne postane kralj, ali Meghan je tvrdila da joj je rečeno da će konvencija biti promijenjena za Archieja.
Par se vjerovatno zavaravao misleći da bi mogli dobiti titule, uprkos Charlesovoj želji da smanji monarhiju. U potrazi za privatnošću i u odbrani svog mentalnog zdravlja, Harry i Meghan su napustili Veliku Britaniju.
Štampa se potrudila da umanji učinak, ali on je sada jasan. Ovo je bio trenutak podjednako važan kao i abdikacija Edwarda VIII i narušava nasljedni princip.
Iako danas monarhija uživa snažnu podršku, to bi se moglo promijeniti. Britanska ljevica, iako je republikanska u duhu, bila je zadovoljna što je ostavila monarhiju na miru, posebno otkako je posljednja laburistička vlada napravila ključna poboljšanja vladavine zakona, kroz Zakon o ljudskim pravima i stvaranje Vrhovnog suda.
Međutim, od 2014. godine način na koji bi monarhija mogla završiti postao je jasan onima koji su voljni koristiti svoju maštu. Prvo, moguće je da će Škotska napustiti Veliku Britaniju, bilo u ovoj ili u narednoj deceniji. Iako je potpora nezavisnosti umanjena zbog zavade Salmond - Sturgeon i porasta duga Ujedinjenog Kraljevstva na gotovo 100 posto BDP-a, demografske promjene nastavit će je jačati.
Ako Škotska napusti Veliku Britaniju, nema garancije da će krnja država (Engleska, Wales i Sjeverna Irska) predstavljati održivu stalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a.
Autoritet monarhije
Čitav autoritet monarhije počiva na tradiciji i mističnosti. Njen moralni autoritet dva puta je poljuljan u proteklih 30 godina: prvo postupanjem prema princezi Diani i skandalozno hladnom reakcijom na njenu smrt 1997. godine, a sada i stigmatizacijom Meghan.
Međutim, Harry i Meghan učinili su više, pokazali su da se može otići. Njihova spremnost da razotkriju vlastitu traumu je u suprotnosti s gorčinom kraljevske porodice.
U nekom trenutku 2020-ih vjerovatno ćemo vidjeti manje popularnu retromonarhiju oko Charlesa, a s druge strane emocionalno inteligentan, transatlantski par koji živi u vili u Los Angelesu.
Kada se Charles jednom okruni kao kralj, morat će ići vrlo tiho, jer nakon što ga je Josh O’Connor prikazao za Netflixu, nema prostora da se britanskom društvu nametnu Charlesova mišljenja.
U međuvremenu, u Borisu Johnsonu Britanci imaju desničarskog političara koji je navodno lagao kraljicu i koji je pokušao napraviti vlastiti djelić ustavnog preuređenja nezakonitom suspenzijom parlamenta.
Meghan nije iskra koja će zapaliti vatru ustavnih previranja u Britaniji, ali Škotska nezavisnost jeste. Međutim, Meghan i Harry pobrinuli su se da "zapale" javnost.
Na sljedećem škotskom referendumu budući ustav morat će biti unaprijed osmišljen. Ovaj put niko neće izaći na izbore uz jednostavno obećanje da će "kraljica biti šef države". Pitat će kako, pod kojim pravnim presedanima i s kojim političkim moćima. To bi pak trebalo potaknuti istu raspravu u Westminsteru.
Izazov revizije britanskog ustava sa smanjenjem moći nekraljevskih elita je, naravno, razlog zašto su ga laburisti tradicionalno ostavljali na miru. Međutim, ako Škotska postane nezavisna, laburisti će morati prihvatiti ustavne promjene na nivou parlamentarnih izbora i regionalne vlasti kako bi izbjegli da Velika Britanija postane jednopartijska država.
Promjena je neizbježna jer su dvije frakcije britanskog biračkog tijela sada postrojene iza dvije frakcije monarhije, s dva koncepta njene ustavne uloge.
