Ostao je bez živaca
76

Oglasio se srbijanski glumac nakon drame u pozorištu i pojasnio šta se desilo: Nije mi bilo do aplauza

N. O.
Screenshot/Nova S
Screenshot/Nova S
Srbijanski glumac Nenad Jezdić prekinuo je izvođenje predstave u beogradskom pozorištu nakon što je više ljudi iz publike koristilo telefon te se potom oglasio za Blic.rs i kazao kako mu nije bilo do aplauza.
Iako su prvobitno srbijanski mediji prenijeli da je prekinuo izvođenje predstave, pojasnio je da je njegovo obraćanje uslijedilo nakon predstave.

"Već je na samom početku izvođenja bilo izvjesnog fotografisanja. Ja svakako primijetim kad ljudi fotografišu, ali oni malo upućeniji to rade bez blica i to je na neki način još i dopustivo. Međutim, kada ti sijevaju blicevi u facu, to je posebno negativan osjećaj, i glumački i intimni. Namjera je bila da obraćanje bude podijeljeno sa ljudima koji su prisustvovali predstavi, koji su sve primijetili i vjerovatno i sami svjedočili mojoj nervozi", kazao je Jezdić za Blic.rs.

Pojasnio je i da nije bila riječ o telefonskom razgovoru od pola sata već o dopisivanju.

"Najnepodnošljivije je to što su glumci na sceni, zbog te podijeljene pažnje koju moraju da zadrže, jako razdražljivi i potrebna im je dobra publika, kao što su i publici potrebni dobri glumci. U pozorištu se u tom smislu uvijek događa jedna interaktivna razmjena. Dovoljan je samo jedan u publici kome lice sve vrijeme sija i da glumac udari u nepremostiv bedem i zid", naveo je u nastavku.

Priznao je da se u takvim situacija "dijeli napola" gdje jedan dio njega želi da igra za 98 posto ljudi koji su tu došli i imaju empatiju i zaista prate predstavu.

"Zbog tih ljudi ne mogu da prekinem predstavu usred igranja i zbog tih ljudi sam u obavezi da je izguram do kraja i da je, što se kaže, proiznosim do kraja. Sa druge strane, naravno, svako kome to nije zanimljivo ima pravo da predstavu u bilo kom trenutku napusti", kazao je.

U nastavku je priznao da je prekinuo naklon publici nakon što je ostao bez živaca zbog svega što se dešavalo: "To je najintimniji čin između publike i glumca. Opet kažem - neka mi oproste ljudi koji su aplaudirali, ali mi u tom trenutku nije bilo do gromoglasnog aplauza, budući da zbog ometanja na neki način nisam bio u stanju da dam svoj maksimum. Još malo pa ću 200. put igrati ovu predstavu i svaki put se, uprkos i fizičkoj i mentalnoj iscrpljenosti, trudim da svakom izvođenju priđem kao jednako važnom i kao premijeri. Isto tako, jednako mi je važno da sa apsolutno svakim ko dođe na tu predstavu razmijenim emocionalnu interakciju i empatiju".

Potom se još jednom izvinio publici te zatražio oprost jer "nema živce kao konj".