Olivera Balašević: Ne prođe dan, a da ne pustim suzu prisjećajući se Đorđa
Balašević je govorila o počecima njihove veze te pozirala u pekari Violeta gdje joj je Đorđe nakon prvog izlaska kupio pecivo.
"Prvi komadi hljeba koje smo Đorđe i ja zajednički pojeli pripremljeni su u ovoj pekari", ispričala je za Gloriu.
Prisjetila se kako su izgledale večeri koje je sa suprugom provodila šetajući kraj Dunava: "U sam smiraj gradske vreve, Đorđe i ja bili bismo jedini šetači kraj Dunava, a Kej bi odzvanjao mojim smijehom, koji bi Đorđa sve više motivirao da priča i karikira svoje anegdote i dosjetke iz školskih dana, sve čuvajući onu najsočniju za posljednje metre Keja, baš pred oficirskom kulom, da bih na tom mjestu prasnula u smijeh, a on bi mi stavio ruku preko usta govoreći: 'Tiše, ovdje stanuju vojna lica, ako nas čuje neki oficir - gotovi smo'".
Također za magazin govorila je o tome kako njen život izgleda nakon smrti supruga naglasivši da su trenuci provedeni s njim bili zapravo decenije, a trenuci bez njega su "oceani tišine i teško da ih možemo preimenovati!"
"Ali i s Titanika ima preživjelih, a kako ne bi bilo s 'Bele lađe' Panonskog mornara, mog Đorđa?!", dodala je.
"Naša djeca i ja smo hrabro prihvatili neminovnost. Ne prođe dan, a da se ne pusti suza, onako dječije kroz smijeh, prisjećajući se života i odrastanja uz njegovu ljubav, brižnost, duhovitost...", ispričala je Olivera.
Također, u intervjuu govorila je o Novom Sadu kao prijestolnici kulture, svom debitantskom književnom djelu "Planeta Dvorište", kao i Fondaciji Balašević.
Komentarišući njegove obožavatelje koji "vrijeme dijele na period prije i poslije njega" kazala je kako je Đorđe "i nedostajanje implementirao u svoje trajanje," pa je stoga i taj osjećaj nedostajanja samo još jedan parametar njegovog trajanja.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
