Sarah Jessica Parker odrasla je u siromaštvu: Neki imaju predrasude o ljudima koji dobivaju pomoć države
Rođena je 1965. godinu, u Nelsonvilleu, u američkoj saveznoj državi Ohio, u porodici učiteljice Barbare Parker te novinara i voditelja Stephena Parkera. Rođena je kao njihovo četvrto dijete, a još je četvero braće i sestara dobila iz kasnijih brakova svojih roditelja.
Naime, kada je imala tek tri i pol godine, njeni su se roditelji razveli i Sarah je nastavila živjeti s majkom, a koja se u međuvremenu udala za Paula Forstea, vozača kamiona kojeg danas smatra ocem te mu se tako i obraća.
Tikom njenog djetinjstva živjeli su u siromaštvu, a roditelji su se svim silama trudili prehraniti veliku porodicu. Koliko je bilo teško, govori i podatak da su im nekoliko puta isključili struju, a Božić i rođendani rijetko su se slavili baš zato što nisu imali novca.
Iako su živjeli u siromaštvu, njena se majka trudila pružiti djeci najbolje moguće školovanje, ali i umjetničku naobrazbu, vodeći ih često na baletne i pozorišne predstave.
"Nismo imali puno novca, no moja je majka bila jako angažirana i pronašla bi ono što je bilo dostupno. Upravo zato smo rano krenuli u pozorište jer je bilo besplatno za djecu ili je bilo pristupačno", izjavila je Sarah, koja je kao djevojčica počela plesati balet i pohađati satove pjevanja.
Već s osam godina je imala svoj televizijski debi u "The Little Match Girl". Potom je s bratom Tobyjem dobila ulogu u brodvejskoj produkciji "The Innocents", nakon čega se cijela porodica, koja je do tada živjela u Cincinnatiju, preselila u New York da bi se ona mogla posvetiti karijeri.
Taj njihov potez pokazao se i više nego opravdanim jer je odmah počela dobivati nove angažmane, i to upravo zahvaljujući dobrim odlukama i pomoći majke i očuha, koji su joj pomagali svime što su imali da se razvije. Kada je njezina majka shvatila koliko voli pjevati i glumiti, radila je i prekovremeno da bi joj mogla priuštiti dodatne sate, često čisteći stanove.
I godinama kasnije prisjećala se svog života tokom školovanja i odjeće koju je nosila, a koju je kupovala u second-hand shopovima, kada joj je najviše smetalo prozivanje uoči školske užine, pri čemu je učiteljica prvo zvala upravo najsiromašnije, one koji su se besplatno hranili. Kako je rekla, nije bila jedina, no sve to ostavilo joj je gorak okus jer je već tada bila svjesna razlika među učenicima.
