Željko Samardžić o počecima i odlasku u Beograd nakon što je ranjen: Krenuli smo sa 200 maraka
Premda su lokalne vlasti pokušale spriječiti održavanje koncerta još prilikom najave u martu, Sustipan je bio ispunjen do posljednjeg mjesta.
"Sad prolazim ovdje dok sam dolazio na Sustipan, gledam koliko ljudi, kolika je to kolona, dakle mi kasnimo s koncertom da bi svi oni uspjeli ući. I to me nekako drži i ta nova generacija, ti mladi ljudi", ispričao je Samardžić na početku.
Pred kamerama se pojavila njegova supruga Maja, koja je za Željka kazala kako je "izuzetno dobar suprug i djed i otac i jednostavno živi za obitelj i sav se predaje".
Tom prilikom je govorio i o smrti tromjesečnog sina Zlatka te kako se nakon godina nosi s tim.
"Pa teško je to, mladom čovjeku je to drugačije. Možda je mojoj Maji to najteže palo, s obzirom da je ipak majka i nosila je to dijete. Naravno, ja sam tu odmah pored nje i svake godine u isto vrijeme bodrimo jedno drugo, koliko bi bilo godina da je sad i tako. To je bio sin, muško dijete, ali što ćeš, to je život. Ima raznoraznih tragedija kod ljudi. Najbolnije su one kad dobijete dijete i poslije 18-te, 20-te godine strada u nekoj prometnoj nesreći zreo čovjek. Svakakvih slučajeva ima, ne daj Bože nikome", ispričao je.Samardžić se prisjetio i svojih muzičkih početaka, ali i rata kada je ranjen u Mostaru te se nakon toga preselio u Beograd. Otkrio je kako je sa suprugom krenuo tamo sa samo 200 tadašnjih maraka.
"Bilo je jako teško, mislim poslije svega onoga što ste stekli u životu, odjednom ste sve izgubili i krenuli smo sa 200 tadašnjih maraka, došli u Beograd i krenuli smo od nule. Ja sam pjevao po lokalima, restoranima, ljudima se to dopalo i s vremenom sam došao do pokojne Marine Tucaković i njenog supruga Fute, uradili su mi jedan divan album", prisjetio se Samardžić.