Intervju za Klix.ba / Zijo Valentino: Nisam melanholik i nemam žal za mladošću, ali mi smo bili sretne generacije

"Kad sam napunio osamnaest godina, otišao sam u London i radio skoro godinu dana u fabrici. Pun energije i entuzijazma sam jurcao po cijeloj Velikoj Britaniji na koncerte i pozorišne predstave, klubove, festivale i pozorišta. Kad sam se vratio kući, shvatio sam da je umjetnička klima u Sarajevu i Jugoslaviji bila na razini zapada, uz manje kozmetike i McDonald'sa. Dubrovnik je bio Saint-Tropez za Saint-Tropez, a ja sam bio pun energije i želje da napravim grupu i da izbacim iz sebe sve arije koje sam već od djetinjstva komponovao i bilježio na starom Grundig magnetofonu. Gdje god si se okrenuo, bili su klubovi, kafići, dobra muzika, domovi kulture, mjesne zajednice, lijepe inteligentne djevojke, krivci mojih budućih pjesama i patnje, ambiciozni mladi ljudi s velikim planovima i idejama. Muzičari, glumci, režiseri, slikari, pjesnici, sportisti, studentarija. Sarajevo je kiptilo od talenta i energije", dodao je.

U jednoj noći se promijenio život grupe mladića te su od nepoznatih "luđaka" postali idoli omladinaca. Prisjećajući se te "kobne" noći i prvog koncerta grupe Valentino, Zijo je pokušao dočarati kako su od običnih klinaca postali zvijezde.

"Naš prvi veliki koncert je bio u Domu mladih 1983. godine. Totalno čudna priča. Ponude nam koncert tadašnji menadžeri i predlože da sviramo na procent. Na dan koncerta, jutro, dođem do Skenderije u izvidnicu, a tamo gužva i po običaju policija trenira strogoću. Pitam ih šta se dešava, da nije neka utakmica. 'Ma neki luđaci sviraju večeras pa omladina poludjela', reče mi milicioner. Pitam diskretno, 'druže kako se ti zovu?'. 'Ma imaju neko italijansko ime, Vale, Vale, Valentino'…. Ja sam kao nezainteresirano klimnuo glavom, otišao iza ugla i počeo da poskakujem i vrištim od zadovoljstva. Milicioner nije ni primijetio da sam jedan od tih luđaka s čudnim imenom. Tu večer je bilo 4.000 ljudi u prepunom prostoru Doma mladih i Kaktusa (diskoteke u sastavu) i koncert je bio totalno ludilo. Publika je sve zapamtila, a ja se ne sjećam ničega. Proletjelo mi je u sekundi", naveo je.

U šali on je dodao da su turneju po Jugoslaviji dobili zbog pokušaja prevare nakon što su ih organizatori skoro pa prevarili za zaradu od koncert. Međutim, pokušaj prevare klinaca se pretočio u godine slave. Munjevitom brzinom grupa Valentino stekla je status ikona te 80-ih i 90-ih godina postala jedna od najslušanijih grupa ovih prostora.

"Odem spreman na razgovor te kad su vidjeli da imam sve podatke o koncertu, oni predlože tzv 'vadiona plan', turneju proljeće-ljeto po cijeloj Jugoslaviji, samo da ne pukne bruka. I tako i bi. Prva turneja, četiri velika kombija, kamion. Nikola Borota na razglasu i veliki krcati koncerti, koji su nas sve iznenadili svojim kapacitetima i prijemom publike. Od Zenice, Prijedora, Banje Luke, Splita, Dubrovnika, Zagreba, Jadrana do Srbije, Crne Gore, Makedonije. Totalni trans i neka 'Yu Beetlemania'. Mi smo svirali i pjesme s novog drugog albuma. Sjećam se da smo mnoge morali i ponavljati više puta. Nedostajalo nam je da popunimo program. Bili smo zbunjeni klinci, totalno iznenađeni prijemom i atmosferom, vrištanjem i idolatrijom. Međutim, vjerujte iz prve ruke, živ čovjek se na to lako navikne", istakao je.

Inspiracija nikada ne prestaje, a pjesme nastaju preko noći

"Volim te još", "Oka tvoja dva", "Bez tebe", "Samo sklopi okice" samo su neki od hitova koji su proslavili grupu Valentino, a uz koje su generacije odrastale i "sazrijevale". Autor ovih prekrasnih balada je Zijo, koji smatra da jedan tekstopisac u životu ipak ne može napisati mnogo velikih pjesama.

"Napisao sam sve pjesme grupe Valentino, to je bio projekat u mojoj glavi još od početaka. Nema njih puno, ni stotina za 40+ godina. Želja nam je bila, da se okupimo oko pjesama, kao oko logorske vatrice i da nas one griju i da nam učine živote ljepšim, uzbudljivijim i zabavnijim. Tako i bi. Hvala im, hvala ljudima koji su prepoznali emociju i moje iskrene životne priče. I dan danas imam inspiraciju kao tinejdžer i pogodi me pjesma u sred noći i onda nastaje ludilo skladanja. To je najljepši osjećaj u životu. Sreća da me u tim trenucim ne snima kamera, mislili bi da sam totalno lud. Tako sam za par sati napisao i našu zadnju pjesmu 'Neću kući', koju i promovišemo na ovoj turneji i koja najavljuje novi album koji će izaći sredinom slijedeće godine", naveo je.

Pjesme grupe Valentino godinama su bile nezaobilazni repertoar na izletima, ekskurzijama, maturalcima, one su se uz gitaru svirale na klupama u parkovima, na kućnim zabavama, uz njih se zaljubljivalo i veselilo. Njihove pjesme su se prenosile s generacija na generacije, a Zijo naglašava da se tako produžio vijek trajanja grupe.

"Mi imamo veliki broj pjesama koje publika zna i koje su mame, tetke, nane, očevi i starija braća i sestre prenijeli na mlađe naraštaje. Hvala im od srca, jer su tako produžili vijek i trajanje grupe. Uz mnoge su se zaljubljivali, a bogami i danas se zaljubljuju. I pjevaju ih u emotivnim i privatnim momentima, na svadbama, na dernecima, na moru, u klubovima", kazao je Zijo, dodavši da se uz pjesme od "Volim te još" i "Oka tvoja dva" do "Idu ptice selice", "Bez tebe", "Samo sklopi okice" "najkvalitetnije promukne", dok su balade, kao "Ovaj je grad mali za nas", "Ne, neboj se", "Pile moje", "Ponekad noću, dok spava grad", pravljene za tzv. "stiskavce", ples gdje obgrliš damu, slatko sapućeš na uho i moliš Boga da pjesma potraje bar pola sata.

Prijateljstva koja traju godinama

Zijo je grupu osnovao 1982. godine, a godinu dana poslije je u novinama osvanuo oglas da grupa traži pjevača. Na oglas se javio Suad Jakirlić Jaka i tako postao prvi pjevač grupe Valentino. Zijo je otkrio u kakvom je odnosu s bivšim pjevačima grupe.

"Sa Gordanom Gogom Prusinom se ne čujem, a sa Jakom se vidim i dopisujem. Nažalost, ne često, jer je on vrlo angažiran fakultetski profesor u Njemačkoj i putuje po cijelom svijetu, držeći predavanja iz mašinstva. Tako da nam se putevi rijetko ukrste, ali imamo odnos velikog respekta", naveo je.

Legendarni pjevač se prisjetio i saradnje sa Srđanom Jevđevićem ili Gino Bananaom koja je završila kada je Gino instrument zamijenio polovnim Fićom.

"Jevđa je moj stari drug. Uvijek sam volio njegov visoki čudni glas na tragu Josipe Lisac, a još i bolji. On je prvo bio bubnjar, u ranim fazama grupe, kad još uspjeh nije bio ni na vidiku. Sjećam se, da smo vježbali u Cedusu. I kad smo napokon dobili ugovor za snimanje prve ploče u Zagrebu, doletio sam sretan na probu da podijelim veliku vijest sa grupom. Dolazi Jevđa bez bubnja. Pitam ga: 'Gdje ti je instrument, a on kaže pogledaj kroz prozor'. Ja pogledam, a vani parkiran raspali Fićo. 'Eto ga, zamijenio sam bubanj za polovni auto. Ali nema problema, mogu ja na koljenima uvježbati pjesme'. I tako se naša saradnja završila", prisjetio se Zijo.

Međutim, iako više Gino nije bio član benda, Zijo je naglasio da su ostali prijatelji te se i danas ponekad sretnu.

"Došao je Dubravko Smolčić, sjajan tip i odsvirao našu prvu ploču, a Gino je svakako dolazio kasnije u studio i pjevao s nama - back vocale. Možete čuti njegov sopran na našim prvim pločama. Mi smo ostali veliki prijatelji,viđamo se po svijetu i posjećujemo", nastavio je.

Muzika je nekada mijenjala svijet

Nekada je muzika značila mnogo, kako kaže, bila je kulturološki bitna i mijenjala je svijet.

"Danas je muzika totalno drugačija i nema istu ulogu kao prije. Nekad je bila i kulturološki bitna, mijenjala je svijet. Po muzici koju ljudi slušaju si birao i društvo, i djevojku, i mjesto za izlazak. To je bila umjetnost inspiracije i talenta. Mi smo u Sarajevu svi bili različiti. Svi smo htjeli da se pokažemo svijetu i dokažemo sebi, a da nismo bili svoji, originalni i različiti rođena majka bi te izbacila iz kuće. Hajde što je sin muzičar, to na kraju i proguta, ali da mu pjesme još liče na nečije, to bi bila sramota i mrlja u vlastitom komšiluku", dodao je.

Potom je naglasio kako je danas došlo drukčije vrijeme što se tiče muzike. Nastavlja kako je sada vrijeme cover grupa, koje sviraju pjesme drugih autora.

"Sada kad odeš na koncert popularnih izvođača mozeš čuti malo njihovih pjesama, a onda red hitova od Čole do Brene. To ne mogu da razumijem. Od njih niko ne zna ni na češlju da zasvira. Ono što je danas fascinantno su sjajni vokali mladih ljudi, koje možemo čuti po ovim takmičenjima. I ja sam bio par puta u žirijima i mislim da kod nas ima izuzetnih glasovnih potencijala. Naravno, više pjevaju folk, ali zaista mi nismo imali takav izbor pjevača osamdesetih godina. Potencijal sjajan, ali vrlo često u svojim interpretacijama imitiraju poznate pjevače i nemaju sopstveni identitet. Moj savjet je, ako se želite čuti, budite svoji, budite drugačiji. To je vaša šansa. Izgradite originalan stil, bez kopiranja i imitacije. I hrabro. Nemojte da vam novac bude prioritet. Muzika je nebeski dar i podijelite je iskreno s drugima, a pravi uspjeh će doći, ako vrijedite, i to kad se najmanje budete nadali. Ovo je trka na duge staze i budite spremni na životni maraton. I omladino, rudarski sretno", zaključio je.