Upoznajte Sinana Ljucu, Sarajliju koji odijelo Djeda Mraza nosi već 35 godina
Kad se godina polako krene primicati kraju, stariji počinju zbrajati i oduzimati sve ono što im je ona donijela, pa tako u 12 mjesecu donose nove odluke, odlažu nepotrebne stvari i pripremaju se za nove početke koje januari donose. S druge strane, djeca ovaj period dočekuju s posebnom radošću jer im u susret dolaze praznici i Djeda Mraz.
Iako je u gradu ove godine mnoštvo Djeda Mrazova, lik jednog čovjeka izdvaja se u masi. Više od 35 godina poklanja djeci darove. Crveno odijelo obukao je prvi put sa 21 godinu, kada je dobio posao u Pokretnom pozorištu Sarajevo, gdje je angažovan kao glumac. Kroz godine je brusio svoje djedamrazovske vještine, što mu je umnogome pomoglo u ratnom Sarajevu.
Ekipa našeg portala provela je ugodno poslijepodne sa Sinanom Ljucom u njegovoj kućici u centru grada. Raspoloženo nas dočekuje, namješta se u svojoj crvenoj stolici pored jelke i kamina i odmah počinje pričati o periodu kada je Sarajevu Djeda Mraz bio najpotrebniji.
“Tada smo obilazili djecu po podrumima, sjećam se da smo im dijelili keks i čarobne štapiće. 1993. godine smo uspjeli obradovati oko sedam hiljada mališana Sarajeva“, prisjeća se Ljuca. Objašnjava nam kako su podrumi bili mračni, bezbojni i hladni, ali kako se sve to gubilo kroz smijeh i prisustvo djece koja su bila oduševljena Djedom.
Ne obavljaju svi ovaj posao na isti način, neki se našale s djecom, neki ih samo posavjetuju, a Ljuca već dugo koristi poseban način dočeka: “Pozdravim ih, izrecitujem im nešto, pa onda pričamo. Saslušam ih, a oni su sretni jer ja znam recitovati pjesmice koje se njima sviđaju“.
Na naslonu fotelje je “Ježeva kućica“, knjiga koju Ljuca redovno čita djeci. Kada nije u ulozi Djeda Mraza, onda aktivno radi u Pokretnom pozorištu u Sarajevu, gdje je već odigrao bezbroj programa, kako za odrasle, tako i za one najmlađe. Ipak, svake godine jedva čeka praznike kako bi se družio s djecom i uživao u duhu praznika.
Ljuca se može pohvaliti i činjenicom da je program Pokretnog pozorišta vidjela i Princeza Dajana, koja je prije svoje smrti posjetila Sarajevo. Ekipa pozorišta pjevala je i sa Joan Collins: “Pjevali smo 'Kad si sretan ti udari dlan o dlan', a sve izvedbe su tokom rata snimale brojne televizije iz cijelog svijeta“.
“Nekad sam morao puniti odijelo dekama i jastucima kako bih izgledao deblje i uvjerljivije u koži Djeda Mraza, sada već imam više od stotinu kilograma pa više nemam taj problem“, nasmijano nam govori.
Ljuca je napisao i zbirku pjesama, a jedna od tih pjesama posvećena je Srebrenici. Nastala je 16. jula 2017. godine, nakon što je posjetio taj grad. Kroz priču s njim lako je zaključiti da je umjetnost nešto čemu se u potpunosti predaje, te kako tu nit provlači kroz svaki dio svog života. Ulogu Djeda Mraza nema namjeru napuštati u skorijem periodu, a uz smijeh nam otkriva da ga i danas obilaze ljudi koji su mu nekad sjedili u krilu, a koji danas imaju svoju djecu.
Nakon što završavamo razgovor, Ljuca se naslanja dublje u stolicu i maše djeci koja ga čekaju na vratima njegove kućice. Lagano maše zvoncetom i veselo ih pozdravlja kroz pjesmu, odmahuje nam i uskoro se gubi u razgovoru s mališanima.
