Zamijenjena drugim mostom: Sarajevo je nekada krasila još jedna ćuprija u starom dijelu grada
Prvi most je izgrađen 1462. godine, Isa-beg Ishaković sagradio je most koji se u dokumentu iz 1557. spominje kao Isa-begova ćuprija.
Nije pouzdano sigurno da li je most bio kameni ili drveni, ali tradicija zna da je bio građen od drveta, a u 16. vijeka bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg je zamijenio kamenim mostom.
Most se u nekim izvorima spominje kao Isabegova ćuprija, a od polovine 17. vijeka naziva se Carevom ćuprijom. Most je više puta rušen i obnavljan. Godine 1619. srušen je u poplavi, a ubrzo popravljen.
U aprilu 1739. nabujala Miljacka je oštetila Carevu, Latinsku i Ali-pašinu ćupriju, a ubrzo su sva tri mosta obnovljena.
U novembru 1791. Miljacka je porušile sve sarajevske mostove, osim Šeher-Ćehajine ćuprije, pa i skoro čitavu Carevu ćupriju. Ubrzo nakon ovog događaja preko Miljacke, u blizini Careve ćuprije, su sagrađena dva drvena mosta.
Most je obnovio 1792. godine trgovac i bogataš hadži Mustafaga Bešlija. Tom prilikom je Mehmed Džudi ef. Čohadžić spjevao tarih (natpis) o obnovi mosta
"Vlasnik hajra, aga vojske darežljivih, hadži Bešli aga kome se dobra dova čini:
Vidio je da je nesreća poplave porušila ovu ćupriju te ju je u ime Boga obnovio i sazidao.
Kada je dosuđeno da Božijom dobrotom bude gotoova, rekao je Džudija u dvije polovice stiha njoj dva tariha:
Hadži Bešlijina ćuprija je uistinu poput Iskenderova zida; Divna ćuprija građeniva Bešlije H. Mustafe 1207." (1792/93)
Austrougarska uprava ruši Carevu ćupriju 1897. godine da bi odmah, dvadeset metara uzvodno, sagradili novi most i to u osovini ulice koja vodi prema Konaku i crkvi Sv. Ante. Vlasti su ga nazvale Carev most, po Franji Josipu I, austrijskom caru.
Između dva svjetska rata most je nazvan po Bogdanu Žerajiću, pripadniku Mlade Bosne, a ime Careva ćuprija vraćeno mu je 1992. godine.
