Američki mediji su 1984. oduševljeno izvještavali o Jugoslovenima: Tako nezavisan i divan narod

Most između istoka i zapada

Pune dvije godine svjedoci smo ovdje neke vrste masovne indoktrinacije protiv svega što je socijalizam i to na način kojim se obično opisuje druga, socijalistička strana.

U ovoj zemlji, gdje se nimalo probranim riječima napada sopstveni predsjednik, ogromna većina se ujedinjuje "protiv socijalizma i marksizma", obilježavajući vrijeme u kojem ideologija postaje prvorazredna tema, razlike što dijele sisteme i vlade mjerilo za ocjenu čitavog jednog naroda ili dijela svijeta i to, takoreći, bez izuzetka.

Danas Amerikanci, otkrivajući Jugoslaviju u kontroverznom New York Postu, naprimjer, koji drži vladar modernog novinarstva Rupert Mudroch, mogu pročitati i nešto što je jučer bilo nezamislivo na stranicama ovog lista:

"Jedan od 10 Jugoslovena poginuo je u Drugom svjetskom ratu, jedan od sedam Sarajlija, a od 50 hiljada Jevreja ostalo je samo 200 porodica. Poslije razaranja, čeličnom voljom partizana, svih partizana Josipa Broza Tita, podignuta je nova zemlja. Danas u Sarajevu uz vojnu muziku igrate i rock, jedete pizzu i nosite posljednju punk frizuru. U zapadnom dijelu Sarajeva neboderi dodiruju nebo, a u istočnom svijetle džamije. Sarajeva blista od čistće. Na ulici nema ni hartijice ni opuška od cigarete i to nije samo zato što je to neko naredio."

U nastavku članka novinar piše:

"Pitalu smo djevojku vodiča:

'Šta vam prvo padne na pamet kada čujete riječ Amerika?'

Odgovorila je: 'Strah.'

'Od koga?', pitali smo, 'od Rusa ili od nuklearnog holokausta?'

'Objasnit ću vam šta mislim: u mom Zagrebu mogu da idem u dva ujutru i da ne mislim čiji su to koraci iza mene. To je za mene sloboda.'"

"Priznajem", kaže reporter, "da sam prvi put počeo da razmišljam o slobodi i na ovaj način."

Drugi primjer slične vrste je TV kanal na jednom pretplatničkom kanalu (televizija u SAD-u inače nema pretplatu) zvanom CNN, koji stalno donosi samo vijesti i komentare, a nikad u korist bilo kojeg drugog sistema u svijetu do američkog.

Ovog puta, gotovo sa izvinjenjem, CNN zaključuje da je Jugoslavija - po historiji i geografiji - uvijek bila razmeđe istoka i zapada, da se to vidi, da se to održalo i da je sigurno strašno teško i za poštovanje "sa takvim položajem biti tako nezavisan, tako svoj i sa tako divnim narodom".

Sve se to ilustruje novoizgrađenim stanovima, gradovima, modom, lijepo odjevenim djevojkama i mladićima u disko klubovima i kafićima jer su to mjerila ovdašnja.

Ljudi i profit

Poslije otvaranja ZOI, kada se više piše o takmičenjima, a manje o atmosferi iza borilišta, New York Times u par redova piše:

"Jugsloveni su održali riječ da niko neće biti razočaran. Pošto je zbog nevremena spust odložen, ponudili su gledaocima da dođu kasnije, jer karte važe, da ih zamijene za hokej ili da jednostavno dobiju pare nazad."

"Ovdje su ljudi nevjerovatni. Na sve strane samo prijateljstvo. Volio bih da svi iz Amerike dođu da ih upoznaju. Volio bih da svi dožive ovo iskustvo", govori David Michael iz Cape Coda (Massachusetts), koji je došao da gleda hokejaše.

New York Tribune: "Za vrijeme otvaranja igara žmarci su silazili niz kičmu i okorjelim olimpijskim veteranima koji su mislili da više ništa ne bi moglo da ih uzbudi. Irvin Gaston iz Riverheada (New York) doputovao je ovamo na sedam dana da bi samo gledao klizanje, a sad kaže: 'Ovo dosad nisam vidio čak ni na televiziji.'"

U 45. ulici u srcu Manhattana, u ogromnom neboderu avio agencije Pan Am, odnosno holovima kroz koje prolaznici izlaze na više različitih ulica, dva velika ekrana prikazuju scene sa takmičenja u Sarajevu, ali i ljepote Jugoslavije.

Na koktelu priređenom zajedno sa američkim tiražnim Sky magazinom se uz jugoslovensku muziku, folklor i pjesmu Dubrovačkih trubadura izvlači lutrija.

Prva nagrada - Elan skije, druga Alpinine skijaške cipele, a treća put u Jugoslaviju.

Pan Am to, naravno, čini za sebe, Sky magazin također, ali onaj ko ode vjerovatno će imati na umu i Elan i Alpinu, pa kako se ko snađe i ko umije više da iskoristi.

Avio agencija KLM obećava sve ljepote Jugoslavije u njihovom aranžmanu, a mnoge agencije svoje pakete ilustruju slikama iz naše zemlje.

Tako Amerikanci otkrivaju Jugoslaviju: lijepu, prijateljsku, nimalo "balkansku" u lošem smislu te riječi (mada priznaju da su to očekivali), slobodnu, elegantnu, koja se borila u ratu i izrasla u modernu zemlju pogođenu ekonomskim krizama iz koje se svim snagama trudi da izađe.

Jedan novinar čak bilježi da u ovako lijepoj zemlji i s ovakvim svijetom Amerikanci treba da vode računa kako se ponašaju. Zamjera dvojici svojih kolega koji su vikali što je lift u hotelu bio spor, a njemu se žurilo i što telefonsku vezu nije drugi mogao da dobije istog časa.

"Srećom, mi drugi smo priskočili i izvinjavali su njihovo ime. Zbilja je dobro da smo uopće osjetili da to moramo da uradimo. Općenito se među ovim ljubaznim, ali i čvrstim, ponosnim Slavenima bude čudna osjećanja."

"Jugosloveni i Sarajlije posebno su u Zimske olimpijske igre uložili svoje srce, dušu, rad i novac. Jednom riječju - sve", kaže reporter Tribunea.

Dodajmo: da li ćemo uspjeti da ovaj imidž zadržimo i poslije, da se isplati na duže ekonomske i turističke staze, kako to već čine poslovni Amerikanci, ostaje da se vidi.

Zasad je ovdje, na Drugoj njujorškoj aveniji, na uglu 45. ulice za tri dolara poskupjela velika lutka Vučko sa amblemom na grudima kakav imaju američki sportisti.

Do otvaranja Zimskih olimpijskih igara koštala je devet, sada je 12. U američkim trgovinama se već kupuju majice, jakne i hlače kakve na Olimpijadi u Sarajevu nose takmičari američkog tima, iako sada dok pišemu nijednu medalju još uvijek nisu zaradili, a hokejaši su stvarno svoje razočarali.