Bake Černobila već tri decenije uspješno prkose radijaciji, ne napuštaju svoje domove

Černobil i Pripjat su evakuisani davne 1986. godine te od tada tamo niko ne smije živjeti. Bar tako glasi pravilo nakon nuklearne katastrofe. Ipak, nekoliko staraca odlučilo se vratiti u svoje domove jer za njih ne postoji neko drugo mjesto koje mogu zavoljeti i zvati domom.

Vlasti su dopustile da se starije osobe vrate u svoje domove pod tvrdnjom da su mlađe osobe mnogo podložnije utjecajima radijacije. Većina tih starijih ljudi su žene, a o njima je snimljen dokumentarac "Černobilske babuške".

Ove hrabre žene preživjele su ratove i okupacije te ih radioaktivnost nimalo ne plaši. Često ponavljaju kako bi radije umrle nego napustile svoje domove. Glad ih, kako kažu, plaši više nego bilo šta drugo. One žive u mjestu koje je za ostatak svijeta prestalo postojati osamdesetih, a koje se danas kreira samo u igricama. U gradu u kojem je vrijeme stalo, one još uvijek imaju svoje rutine i navike.

Njihovi muževi su umrli prirodnom smrću, a one ostatak svog života žele provesti družeći se u gradu u kojem su rođene i odrasle. Ukoliko zakažete turistički obilazak Černobila, možete platiti dodatnu cijenu kako biste posjetili stanovnike ovog grada. Oni su navikli na radoznale posjetioce, svima strpljivo pričaju svoju priču.

One su svjedoci historijskog događaja, a o njemu nerijetko pričaju kroz suze. Kažu da im nakon evakuacije u drugi grad ljudi kod kojih su boravili nisu željeli dati ni čašu vode, jer su se plašili da će ih zaraziti radijacijom. Černobilskih babuški je iz godine u godinu sve manje, a uskoro ih više neće ni biti.

Žene koje se pojavljuju u dokumentarcu pričaju o svom životu u Maševu, selu koje je danas najopasnija zona, a odakle su evakuisane. Jedna od žena koje su se pojavljivale u dokumentarcu preminula je prilikom snimanja, a u skladu s njenom željom, sahranjena je unutar opasne zone.