Čovječija ribica je jedinstvena vrsta koja nastanjuje krško područje u Hrvatskoj i kao takva predstavlja izuzetno prirodno bogatstvo. Ona je jedini pravi vodozemac koji živi samo na području Dinarida, piše New Scientis.
Živi u podzemnim vodama krškog reljefa Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. U Hrvatskoj se može naći u Istri, Lici, uz rijeku Krku te uz rijeke Cetinu, Vrljiku, Maticu, Norin i Neretvu.
Prilagodila se životu u potpunom mraku, ima blijedu kožu i nema razvijene oči. Može živjeti desetljećima, a ponekad čak i do stotinu godina.
"Samo sjede i ništa ne rade", rekao je Gergely Balazs s Univerziteta Eotvos Lorand u Budimpešti za čovječije ribice koje žive u evropskim pećinama.
Do sada su naučnici većinom proučavali primjerke u zatočeništvu, jer način života ovih vodozemaca otežava praćenje u prirodnim uvjetima. No, Balazs i njegovi kolege uspjeli su napraviti jedno od prvih dugotrajnijih istraživanja čovječijih ribica u divljini, piše New Scientist.
Pratili su primjerke koji žive u pećini Vruljak 1 u Bosni i Hercegovini. Između 2010. i 2018. godine više puta su odlazili u pećinu i označavali čovječije ribice ubrizgavajući im u repne peraje jedinstveni crni pigment. Svaki put kada bi ponovo došli u pećinu, pogledali su gdje se sada nalaze označeni primjerci. Ukupno su pratili 19 čovječijih ribica.
Vitkog je i izduženog tijela, dužine najčešće od 20 do 25 centimetara. S obzirom na to da vrlo rijetko napušta vodu, noge su joj malene, zakržljale, dok joj je rep izrazito snažan i služi za kretanje kroz vodu.
Tokom udvaranja mužjak privlači ženku otpuštanjem hormona u vodu i mašući repom usmjerava ih prema njenoj glavi.
Većina njih se pomaknula sa svoje prvobitne pozicije za manje od 10 metara godišnje, prosjek je bio oko 5 metara tokom godine. Najaktivnija jedinka pomaknula se cijelih 38 metara u 230 dana. No, najveći introvert među čovječijim ribicama ostao je na istom mjestu 2.569 dana, odnosno više od sedam godina.
"Moguće je da su čovječije ribice ipak aktivnije nego što smo mi zabilježili, jer nismo mogli pratiti njihove svakodnevne aktivnosti. Možda su se kretale ukrug ili unutar vrlo ograničenog područja", rekao je Balazov kolega Gabor Herczeg.
No, naučnici smatraju da ovakav neaktivan način života ima smisla za čovječije ribice.
