Da li ste znali da sarajevski sebilj zapravo nije izgrađen u vrijeme osmanske vladavine?

Sarajevski sebilj je jedini u Bosni i Hercegovini, no nije uvijek bilo tako. Putopisac Evlija Čelebija u svom Putopisu navodi podatak da u Sarajevu postoji oko tri stotine sebilja. No moguće je da je Čelebija preuveličao broj kako bi dočarao čitatelju ljepotu grada. No poimenično je naveo neke sebilje kao što su Ferhat-pašin, Husrev-begov, Murat-begov i Gazi Isa-begov.

Vrlo brzo nakon toga Sarajevo je zadesila velika tragedija, Osmansko carstvo je doživjelo težak poraz u Bečkom ratu, a u kontranapadu austrijska vojska predvođena Eugenom Savojskim je potpuno spalila grad. Posebno je stradala čaršija, a samim tim i svi sebilji u gradu.

Pedeset godina nakon velikog požara, Sarajevo ponovo dobija sebilj. Godine 1753. bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica podiže sebilj na Baščaršiji, koji se nalazio nešto niže od današnjeg. Sebilj Mehmed-paše Kukavice je izgledao dosta drugačije nego današnji, u njegovoj unutrašnjosti nalazio se službenik, sebiljdžija, koji je zahvaćao vodu u posude iz kamenih korita, a sam sebilj je bio spojen sa vodovodom Gazi Husrev-bega.

Godine 1891. stari sebilj je srušen, a na istom mjestu je sagrađen novi. U potpuno novom ruhu sebilj je sagrađen po projektu Aleksandra Viteka u neomaurskom stillu. No to nije bio kraj, godine 1913. sebilj je zbog želje austrougarskih vlasti da se napravi prostraniji trg, premješten pet metara prema sjeveru, odnosno mjestu gdje se i dan danas nalazi.