Stoklosa je, odrastajući, imao isti tretman poput njegove braće, a njegov otac, Hank, tvrdi kako od njega nikada nisu očekivali ništa manji uspjeh.
Stoklosa je već sa 12 godina, sa braćom, počeo da diže tegove u podrumu, a sa 16 godina je mogao da digne 100 kg na bendžu. Nedavno je uspio da osvoji treće mjesto na takmičenju u New Yorku, a 1999. godine je osvojio zlatnu medalju na Specijalnoj olimpijadi. Nakon toga se okrenuo regularnim takmičenjima.
Sada se takmiči dva puta godišnje u Pennsylvaniji i New Yorku, i to protiv sportista bez ikakvih onesposobljenja.
Njegov otac navodi kako Jona drugi sportisti nisu shvatali ozbiljno, kada je prije dvije godine došao na takmičenje u Mickey Ratsu, New York.
"Kada je ušetao među njih, svi su se zapitali ko je on, a vrlo brzo je stekao njihovo poštovanje", kaže Jonova majka Liz.
Potrebno je dosta rada za ovakav sportski uspjeh. Pored toga što je dizanje tegova samo po sebi teško, fokusiranje na osnovnu tehniku je mnogo teže za osobu sa kognitivnim poteškoćama.
Zbog toga Jon mora tri puta sedmično da radi sa svojim trenerom, Brandonom McGovernom, a njegova posvećenost sportu prošlog mjeseca ga je dovela do ličnog rekorda, kada je podigao 182 kg na bendžu. U novembru je podigao 200 kg na takmičenju u Pennsylvaniji.
Jon se sada takmiči na sasvim regularnim takmičenjima, a omiljen je među publikom, kao i među protivnicima.
Kada ga pitaju zašto toliko želi da se takmiči, Jon obično odgovara "zato što je zabavno".
Kada ne trenira, Jon radi na pakovanju namirnica u lokalnoj trgovini.
