"Stvarno želim da živim i nadam se da negdje postoji lijek za moju bolest. Ne plašim se smrti, ali žao mi je mojih roditelja, mnogo su propatili", kazao je 14-godišnjak.
Njegovi roditelji, Nabi Hussain Khan i Razia su zapravo prvi rođaci, ali su se vjenčali prije 32 godine kada su im njihovi roditelji ugovorili brak.
Imali su osmero djece, od kojih je petero umrlo od progerije.
Kako su ispričali, kada se njihova prva kćerka Rehana razboljela 1983. godine nisu znali u čemu je problem. Ona nije mogla hodati niti jesti, a ljekari su pokušali sa raznim terapijama jer ni oni nisu bili upoznati s progerijom, koja je uistinu rijetka bolest. Od iste bolesti obolio je i njihov sin Iqramul, a kasnije još troje djece.
"Da su nam ljekari tada znali reći da je riječ o genetskoj bolesti, vjerovatno ne bismo rađali više djece. No, nisu ni oni znali", kazao je Khan.
Dodao je da su njegovoj djeci progeriju ljekari ustanovili tek 1995. godine, a kada su saznali da ne postoji lijek za tu bolest pali su u očaj.
"Vjerovali smo da postoji lijek. Nekako ne možemo niti da zamislimo da postoji bolest kojoj nema lijeka", kazao je očajni otac.
Ispričao je kako su njegova bolesna djeca bila u školi izložena nasilju, zbog čega ih je prestao slati u školu.
"Volio bih da sam normalna osoba, da se mogu igrati, ići u školu, baviti se sportom", kazao je Hussain dodavši da zbog svog stanja često upada u depresiju.
On i njegova porodica zatražili su pomoć od humanitarne organizacije SB Devi, a kako je istakao, otkako je saznao da ima još ljudi u svijetu koji boluju od progerije, ne osjeća se tako usamljenim.
"Volio bih da se družim s tim ljudima. Moja braća su mi bili najbolji prijatelji, ali otkako su umrli jako sam usamljen", kazao je.
