Fotografija tetovirane Sarajke iz 1912. godine: Sicanje je bio običaj vezan za katolike
Naime, sicanje, križanje ili bocanje bio je običaj vezan za katolike u Bosni i Hercegovini, Turopolju te Dalmaciji. Križeve i katoličke simbole tetovirali bi (sicali) djevojčicama i dječacima već od treće godine života.
Prema historiografskim bilješkama, predstavlja dio ilirskog naslijeđa, a je bilo popularno u vrijeme osmanske okupacije srednjovjekovne Bosne. Katolici su vjerovali da će ovakve tetovaže spriječiti odvođenje žena u harem, a muškarci su se tetovirali da ih ne bi odveli u janjičare.
Sicanje se najčešće obavljalo na blagdan Svetog Josipa, Blagovijest, Veliki petak i u Korizmeno vrijeme. Za sicanje se koristio med, ugljen, pljuvačka, majčino mlijeko...
Ova vrsta tetoviranje je bila redovna do 1938. godine, a od onda je u padu. Zadnja osoba koja se je sicala tradicijski načinom rođena je 1969. godine, a majka ju je sicala 1984.
