Historija Etiopije je nevjerovatno bogata: Zemlja u kojoj godina ima 13 mjeseci

Italijani su uspjeli kolonizirati susjednu Eritreju, a nakon smrti etiopijskog cara Johana IV 1889. je okupirala gorje duž obale ove države. Željeli su ovladati i unutrašnjim prostorom Etiopije, ali u tome ih spriječio car Menelik II. To je primoralo Italiju da prizna nezavisnost Etiopije. Ova afrička država je bila pod petogodišnjom okupacijom tokom vladavine fašističkog diktatora Benita Mussolinija u Italiji.

Menelikov nasljednik Haile Selassie je kapitalizirao pobjedu nad Italijom zalažući se za formiranje Organizacije afričkog jedinstva (OAU), koja se sada zove Afrička unija. Sjedište unije je u glavnom gradu Etiopije - Adis Abebi.

"Naša sloboda je besmislena ako svi Afrikanci nisu slobodni", poručio je Selassie prilikom formiranja OAU-a 1963. kada je veći dio kontinenta bio pod vladavinom evropskih država.

U borbi protiv kolonijalizma sarađivao je s bivšim liderom Južnoafričke Republike Nelsonom Mandelom. Njemu je dat pasoš Etiopije, čime je dobio priliku da putuje. Mandela je poručio da je Etiopija zauzela posebno mjesto tokom njegovih putovanja.

Rastafarijanci obožavaju cara Hailea Selassija

Da rastafarijanci izuzetno cijene Selassija zaslužan je i Jamajčanin, borac za prava crnaca Marcus Garvey, koji je bio važan pojedinac u pokretu Povratak u Afriku.

"Pogledajte Afriku kada će se krunisati crni kralj, jer dan oslobođenja je blizu", poručio je Garvey 1920.

Selassie, čije je rodno ime Ras Tafari Makonnen, je deset godina kasnije krunisan za novog vladara Etiopije. Mnogi u Jamajci su to doživjeli kao ostvarenje proročanstva i potom je nastao rastafarijanski pokret.

Rege legenda Bob Marley je svojim muzičkim stvaralaštvom slao rastafarijanske poruke. U pjesmi "Rat" (War) je citirao dijelove iz Selassijevog obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 1963.

"Dok filozofija prema kojoj je jedna rasa superiorna, a druga inferiorna ne bude potpuno i trajno diskreditovana i napuštena, do tada afrički kontinent neće znati za mir", ukazao je tada.

Časopis Time je Marleyjev album "Egzodus" (Exodus), nazvan po istoimenoj pjesmi, proglasio albumom 20. stoljeća. Odražava želju rastafarijanaca za povratkom u Afriku, a koju su milioni ljudi morali napustiti tokom transatlantske trgovine robovima.

Mala rastafarijanska zajednica živi u etiopijskom gradu Shashamene, koji je 225 kilometara udaljen od Adis Abebe. Žive na zemljištu koje je Selassie ustupio crncima koji su ga podržavali u borbi protiv Mussolinija.

Sam Selassie, koji je bio pravoslavac, nije, poput rastafarijanaca, vjerovao da je besmrtan. Međutim, to nije prepreka da ga rastafarijanci izuzetno poštuju. Rastafarijanci vjeruju da njegovo porijeklo seže još do biblijskog kralja Solomona.

Dom Kovčega saveza

Mnogi Etiopljani vjeruju da sveti kovčeg, u kojem su dvije ploče na kojima je deset zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju, nije izgubljen. Etiopijska pravoslavna crkva kazuje da se kovčeg nalazi pod stalnom stražom u blizini Aksumske crkve Svete Marije od Siona te da nikome nije dopušteno da je vidi.

Prema tradiciji, crkva ima ovu dragocjenost zahvaljujući kraljici od Sabe, čije postojanje historičari osporavaju, ali ne i Etiopljani. Vjeruju da je ona putovala od grada Aksuma do Jerusalema da bi posjetila Solomona, a kako bi spoznala njegovu mudrost.

Priča o njenom putovanju i kako ju je Solomon zavodio je ispričana u epu "Slava kraljeva". Riječ je o književnom djelu iz 14. stoljeća, a koje je napisano na izumrlom geez jeziku.

Ovo djelo kazuje o tome kako je kraljica od Sabe Makeda rodila sina Menelika, što u prijevodu znači sin mudrosti, te kako je godinama kasnije otputovao u Jerusalem da bi upoznao oca. Solomon je želio da njegov sin ostane i da vlada nakon njegove smrti. Ali, ispoštovao je njegovu želju da se vrati kući te je zajedno s njim poslao Izraelce. Jedan od Izraelaca je ukrao kovčeg i zamijenio ga onim krivotvorenim.

Kada je Menelik saznao za to, odlučio ga je zadržati vjerujući da je Božija volja da ostane u Etiopiji. Za pravoslavce u Etiopiji je i dalje sakralan i zbog toga su ga spremni štititi pod svaku cijenu. Da je to tako pokazalo se tokom prošlogodišnjih sukoba u etiopijskoj sjevernoj regiji Tigray, kada su vojnici navodno pokušali opljačkati crkvu Svete Marije od Siona, i to nakon stravičnog masakra.

Gradski dužnosnik je izjavio da su mladi ljudi izašli kako bi sačuvali kovčeg.

"Svaki muškarac i žena su se borili protiv njih. Pucali su iz pištolja i neke od njih su ubili. Ali, sretni smo zato što smo zaštitili naše blago", naveo je dužnosnik.

Dom prvim muslimanima izvan Arabije

"Ako biste otišli u Abisiniju, pronašli biste kralja koji neće tolerisati nepravdu", rekao je poslanik Muhammed a.s. svojim sljedbenicima kada su prvi put bili progonjeni u 7. stoljeću.

Mala grupa je poslušala njegov savjet i krenula je u kraljevstvo Aksum, gdje se danas nalaze Etiopija i Eritreja. Kršćanski vladar Armah ih je dočekao i dopustio im je da prakticiraju svoju religiju. Na geez jeziku njegova kraljevska titula zvala se Negus, a na arapskom Negashi.

Smatra se da su muslimani naselili prostor sela Negashi, a koje se nalazi na području Tigraya. Tu su sagradili najstariju džamiju u Africi al-Negashi, koja je granatirana tokom prošlogodišnjih sukoba.

Muslimani vjeruju da je 15 poslanikovih sljedbenika, učenika sahranjeno u Negashiju. U islamu je odlazak u Aksum poznat kao hidžra. Od 115 miliona Etiopljana, 34 posto njih su muslimani, piše BBC.