Nakon što su osvanule njegove prve modne fotografije, ne prestaju mu stizati ponude za saradnju.
Ovako je krenula njegova priča. Dok je trčao za loptom u NK Dilj i NK Cibaliji mislili su da bi moglo biti nešto od njega na terenu, no onda se Deliću iznenada promijenio život.
"Odgojen sam u tradicionalnoj porodici, ali ne toliko da bih kao klinac želio biti hodža, nisam osjećao božji poziv i slično. No kao vjernik mislim da ništa nije slučajno. U vrijeme kad sam se trebao opredijeliti za svoj životni put već sam upisao tehničku školu u Vinkovcima. Tih su dana u vinkovački mesdžid (džamija bez minareta) došli sadašnji muftija i njegov zamjenik koji su putovali u Sarajevo. Oni su me pitali o planovima za školovanje, bih li želio doći k njima u Zagreb, ponudili su mi stipendiju i internat. Zvučalo mi je zanimljivo. Došao sam na treći ispitni rok, prošao i ostao u Zagrebu. Tako je krenula moja priča", govori vinkovački glavni imam Mirza ef. Delić za 24sata.hr.
On je svoju vjersku službu preuzeo 2007. godine, otkad vodi Medžlisu Vinkovci. Naime, nakon srednjoškolskog školovanja u Zagrebu završio je Fakultet islamskih znanosti u Sarajevu i vratio se doma.
"Imao sam tad 21 godinu i bio sam obični imam. Onda sam 2013. godine postao glavni imam za Medžlis Osijek i Vinkovci. To je trajalo jedan mandat jer sam se morao povući zbog bolesti, a službu u Osijeku nastavio je mladi kolega. Naime, krajem 2018. sam dobio jaku gripu zbog koje sam dvije sedmice bio na intenzivnoj njezi u bolnici. Jedva sam se izvukao jer je virus gripe ušao u srce i uništio mitralne zaliske. Završio sam u bolnici Dubrava u Zagrebu na otvorenoj operaciji srca. Oporavak od toga bio je bolan i dugotrajan. Pao sam na 60-ak kilograma, atrofiranih mišića i išao dan po dan", prisjeća se Mirza najgoreg perioda u životu.
Nakon operacije liječnici su mu rekli da je rok trajanja operiranih srčanih zalistaka ograničen i da mora živjeti u skladu s tim saznanjem. To je bio trenutak kad je Mirza odlučio da ni jedan dan života više neće potrošiti uzalud.
On ističe da se ljudi vrlo često čude kada im nakon upoznavanja kaže da je imam.
"Inače je percepcija ljudi da se vjerski službenici moraju ponašati na službenički način i u radno i u svoje privatno vrijeme, kao da nemaju pravo na svoje hobije, zabavu, ljubav prema umjetnosti, sportu pa, eto, i modelingu možda. Često mi se događa da uđem u prostoriju gdje ljudi očekuju hodžu, a potom svi utihnu začuđenih pogleda, u nevjerici, jer očekuju starijega gospodina sijede brade s trbuščićem", dodaje Mirza.
