Dok je bio na pecanju u Plainsu, u Georgiji , predsjednik Carter imao je neobičan susret s divljim zecom koji je tada postao glavna tema svih američkih medija.
Dana 20. aprila 1979. godine, predsjednik Carter je lovio ribu u malom čamcu na jezercu u blizini svoje kuće kada je zec počeo plivati prema njemu. U početku to je Carteru bilo zabavno, te je pokušao otjerati životinju veslom. Međutim, kako se zec približavao, počeo je pokazivati znakove agresije i pokušao se popeti u čamac. Predsjednik je navodno tukao zeca veslom sve dok nije konačno doplivao do obale.
Incident bi možda ostao fusnota u Carterovu predsjedničkom mandatu da nije bilo medijskih izvještaja. Ubrzo nakon susreta, novinske kuće počele su objavljivati priče o predsjednikovoj čudnoj i pomalo komičnoj borbi sa zecom. Karikaturisti su nacrtali brojne karikature Cartera u čamcu, koji se branio od golemog zeca ljudoždera. Čak su se i poznati komičari poput Johnnyja Carsona šalili na račun incidenta, dodatno održavajući sliku predsjednika kao nespretnog, neučinkovitog vođe.
Incident je također naglasio poteškoće u upravljanju javnom slikom u doba masovnih medija. Uprkos njegovim brojnim postignućima, uključujući napore za promicanje mira na Bliskom istoku i proširenje pristupa zdravstvenoj njezi, Carterov ugled je narušen nakon incidenta sa zecom. Pojedini analitičari tvrde da je incident pridonio percepciji Cartera kao slabog i neučinkovitog vođe, što je moguće naštetilo njegovim šansama za ponovni izbor 1980. godine.
Na kraju se suočio s porazom na predsjedničkim izborima 1981. godine. Njegov žestoki politički protivnik i nasljednik Ronald Reagan hvalio je "ludog zeca" tokom predsjedničke kampanje i lako pridobio nezadovoljne mase svojim obećanjem o smanjenju poreza.
Napad zeca na američkog predsjednika neobičan je trenutak u američkoj historiji koji je postao simbol apsurdnosti politike ali i moći javnosti i medija. Pridonio je padu Jimmyja Cartera i ostao podsjetnik na potrebu da političari budu oprezni kad je riječ o upravljanju svojim imidžom u javnosti.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
