Kako je Sarajevo odustalo od gradnje nuklearne toplane nakon katastrofe u Černobilu
Na ovaj događaj iz 26. aprila 1986. podsjetili su u Historijskom arhivu u Sarajevu. Izdvojili su novinske tekstove, prije svega dnevnog lista Oslobođenje, o katastrofi koja je bitno utjecala na odnos država širom svijeta prema ovoj vrsti energije. Među tim državama bila je i Jugoslavija.
Posebno su istakli pisanja o pokušajima centralne sovjetske vlasti da pokuša što više minimizirati razmjere katastrofe u Ukrajini, neposrednim posljedicama i savjetima stanovništvu kako da se ponaša.
Moskva je uspijevala danima zataškavati da se bilo šta dešava u malom gradu, a pretpostavlja se da je to bio slučaj dok oblak s kontaminiranim materijama nije došao do Švedske, gdje je to primijećeno. Da je vlast pokušavala prikriti mnoge činjenice svjedoči tekst Oslobođenja pod naslovom "Izostalo potpuno objašenjenje".
"Sada se ističe da ocjene lokalnih stručnjaka i organa vlasti nisu odgovarale realnom stanju. Tek 28. aprila, nakon saznanja do kojih je došla komisija, mogao je biti objavljen zvanični komunike", naglašeno je.
Tematizirani su i savjeti jugoslavenskih stručnjaka kako da se građani zaštite od posljedica katastrofe, a jedna od njih je bila ta da Sarajlije nisu htjele kupovati povrće na pijaci.
"Individualni poljoprivredni proizvođači iz Hercegovine, doline Zete, Dalmacije, Makedonije, Pomoravlja, Slavonije, koji su posljednjih dana dovozili svoje proizvode - rano povrće - na 14 sarajevskih zelenih pijaca, ovih dana ga ostavljaju na tezgama i vraćaju se svojim kućama praznih džepova. Zvanična saopćenja o stepenu kontaminicacije i preporuke da se ne upotrebljava rano povrće, učinili su svoje", pisalo je Oslobođenje u tekstu "Tužan pogled na pune tezge".
Iz Černobila su evakuirane desetine hiljada ljudi, neki su odmah nakon katastrofe stradali, a mnogi od njih u narednim godinama. Posljedice još postoje i zbog toga život u ovom gradu još nije moguć i vjerovatno će tako biti još veoma dugo. Na prostoru na kojem se desila nesreća je postavljen ogroman sarkofag kako bi se što više smanjila radijacija.
Kao uzroci katastrofe se navode propusti tokom gradnje i eksperiment da li će turbine pri gašenju, u slučaju da ne postoji vanjsko napajanje strujom, osigurati dovoljno energije za održavanje sistema za hlađenje reaktora dok se ne uključe dizel agregati.
Dosta prije ovog događaja predlagana je gradnja nuklearne toplane u Sarajevu.
Predložena gradnja nuklearne toplane u Sarajevu i odustajanje od gradnje novih elektrana u Jugoslaviji
"Sarajevski Energoinvest je početkom 1970. čak predlagao gradnju nuklearne toplane radi toplifikacije Sarajeva", napisao je historičar Husnija Kamberović u knjizi "Džemal Bijedić: Politička biografija" pozivajući se na pisanje upravo Oslobođenja iz 22. januara 1970.
U knjizi "Najgora nesreća na svijetu - Černobil: kraj nuklearnog sna" autori Nigel Hawkes, Geoffrey Lean, David Leigh, Robin McKie, Peter Pringle i Andrew Wilson su potcrtali da je ovaj događaj znatno utjecao da neke države prolongiraju ili odustanu od gradnje nuklearnih elektrana. Pretpostavlja se da se to desilo i u Jugoslaviji.
"Černobil je imao izravne posljedice i u Jugoslaviji. Vlasti su bez objašenjenja odustale od plana gradnje druge nuklearke u zemlji, u Prevlaci. Iako nije službeno potvrđeno da se odustalo zbog černobilske katastrofe, taj je razlog objavio politički sedmičnjak NIN", napisali su.
Nuklearna elektrana u Krškom je bila jedina izgrađena na prostoru Jugoslavije.
Černobil u dokumentarcima
Kobna dešavanja u Černobilu su ponovo bila u znatnom fokusu svjetske javnosti nakon što je HBO snimio seriju za koju tvrdi da je dobrim dijelom zasnovana na stvarnim događajima. To je izazvalo reakciju Rusije. čija je vlast poručila da mnoge scene nisu stvarne, a najavljeno je da će ova država snimiti svoju seriju o ovoj katastrofi.
Interesantan poduhvat su imala i trojica Slovenaca koji su povodom 33. godišnjice katastrofe automobilom Zastava 101 ili tzv. Stojadinom posjetili Černobil, a o čemu je Al Jazeera Balkans snimila kratki dokumentarni film.
