Kako su ljudi u prošlom vijeku zamišljali budućnost: Urnebesne ilustracije viđenja savremenog svijeta
Dok neke od ilustracija podsjećaju na savremeni svijet, mnogi od njih izgledaju prilično urnebesno iz današnje perspektive.
Termin "retrofuturizam" je prvi put spomenut u knjizi iz 1960-ih pod naslovom "Retro-futurizam autora" T.R. Hinchliffe. U svom popularnijem obliku, futurizam je "rani optimizam koji se fokusirao na prošlost, 'zlatno doba' ranog dvadesetog stoljeća koje se nastavilo u svemirsko doba 1960-ih".
Retrofuturizam se prije svega temelji na modernim, ali promjenjivim pojmovima budućnosti. Kao što Guffey primjećuje, retrofuturizam je skorašnji neologizam, ali se gradi na grozničavim vizijama futurista o svemirskim kolonijama s letećim automobilima, robotskim slugama i međuzvjezdanim putovanjima koja su tamo izložena. Dok su futuristi svoja obećanja uzimali zdravo za gotovo, retro-futurizam se pojavio kao skeptičnija reakcija na ove snove.
Svoj sadašnji oblik dobio je 1970-ih, u vrijeme kada se tehnologija brzo mijenjala. Od pojave personalnog računara do rođenja prve bebe iz epruvete, ovaj period karakteriše intenzivne i brze tehnološke promjene.
Ali mnogi u široj javnosti počeli su da se pitaju da li će primjenjena nauka postići svoje ranije obećanje da će se život neizbježno poboljšati kroz tehnološki napredak.
Nakon Vijetnamskog rata, uništavanja životne sredine i energetske krize, mnogi komentatori su počeli da preispituju prednosti primenjene nauke. Ali oni su se također čudili, ponekad sa strahopoštovanjem, ponekad u zbunjenosti, naučnom pozitivizmu koji su iskazivale ranije generacije.
Retrofuturizam se "provukao u akademsku i popularnu kulturu 1960-ih i 1970-ih”, utječući na Ratove zvijezda Georgea Lucasa i slike pop umjetnika Kennyja Scharfa.
Istražujući optimistički futurizam ranog dvadesetog stoljeća, historičari Joe Corn i Brian Horrigan podsjećaju nas da je retrofuturizam "historija ideje, ili sistema ideja, ideologija. Budućnost, naravno, ne postoji osim kao čin vjerovanja ili mašte.”
Retrofuturizam uključuje dva preklapajuća trenda koji se mogu sažeti kao budućnost viđena iz prošlosti i prošlost viđena iz budućnosti.
Prvi trend, sam retrofuturizam, direktno je inspirisan zamišljenom budućnošću koja je postojala u glavama pisaca, umjetnika i filmskih stvaralaca u periodu prije 1960. godina koji su pokušavali da predvide budućnost, bilo u ozbiljnim projekcijama postojeće tehnologije ili u naučnofantastičnim romanima i pričama.
Takve futurističke vizije su preuređene i ažurirane za sadašnjost, te nude nostalgičnu, suprotnu sliku onoga što je budućnost mogla biti, ali nije.
Drugi trend je obrnut prvom, futuristički retro. Počinje sa retro privlačnošću starih stilova umjetnosti, odjeće, običaja, a zatim na nju kalemi moderne ili futurističke tehnologije, stvarajući spoj prošlih, sadašnjih i budućih elemenata.
Steampunk, termin koji se odnosi i na retroprojekciju futurističke tehnologije u alternativno viktorijansko doba, i na primjenu neoviktorijanskih stilova na modernu tehnologiju, vrlo je uspješna verzija ovog drugog trenda.
