Kako su muške hlače od zabranjenih postale obavezne u Rimskom carstvu

Nije kao da je svaka osoba koja je hodala po starom Rimu nosila togu, one su bile više poput svečane odjeće. Tunike su najčešći odjevni predmet, bez rukava ili kratkih rukava za muškarce, a dugih rukava, do gležnja za žene. Stisnuti noge u šivanu tkaninu jednostavno nije bila tradicija, a mediteranska klima općenito nije zahtijevala takvo odijevanje.

Rimljani počinju oblačiti hlače

Međutim, kako se carstvo širilo, to se počelo mijenjati. Rimljani i plemena iz novopripojenih sjevernih zemalja borili su se rame uz rame kako bi zaštitili svoje granice od drugih barbara, poput Vizigota. Tako su vojne hlače koje su koristili Germani ili Gali postale izbor odjeće za rimske trupe, vjerovatno zato što su praktičnije na sjevernom bojnom polju od lepršavih tunika.

Dokazi ovog ranog nošenja hlača rimskih trupa mogu se vidjeti u spiralnom reljefu Trajanovog stupa, 30 metara visokog i sedam metara debelog mramornog spomenika podignutog 113. godine u čast careve pobjede nad Dačanima, nositeljima hlača iz današnje Rumunije i regije oko nje. U tom prikazu generali i druge osobe visokog ranga nose tunike ili toge, dok obični vojnici nose tajice.

Poput GPS-a i interneta, inovacije iz vojnog sektora polako su se proširile na civilno društvo. Do 397. godine hlače, u svoj svojoj odvratnosti, postale su toliko uobičajene da su braća carevi Honorije i Arkadije (Zapadnog i Istočnog carstva, redom) izdali službenu zabranu nošenja hlača. Zabrana je navedena u šifri nazvanoj po njihovu ocu, Theodosianusu, koja je glasila: "Unutar časnog Grada nijednoj osobi ne bi smjelo biti dopušteno prisvojiti sebi čizme ili hlače. Ali ako bilo koji čovjek pokuša prekršiti ovu kaznu, Mi zapovijedamo da u skladu s kaznom slavnog prefekta, počinitelju budu oduzeta sva sredstva i predan u vječno progonstvo.”

“Ono što zabrana zapravo čini je da zabranjuje civilima da nose vojnu opremu u glavnom gradu, tako da se to može vidjeti kao neizravan način da se olakša razlikovanje civila od vojnika u vrijeme kada je vladala napetost visoko", kaže Elm.

Četiri godine prije toga, car Valens je poginuo u bici unutar rimskih granica, a trećina vojske je bila izbrisana. Dakle, zabrana hlača mogla je biti način da se osigura da je glavni grad lakše kontrolisati i da borci budu zadržani vani.

Zabrana se također može tumačiti kao očajnički pokušaj careva kasnog razdoblja da se drže osjećaja rimskog identiteta u vrijeme kada je carstvo postalo lonac za taljenje tradicija, nakon stotina godina širenja i kulturnog prisvajanja. Duga kosa i drečavi dragulji uskoro su se pridružili čizmama i hlačama kao zabranjena moda.

“Uticaj barbara na modu bilo je nešto što su carevi željeli kontrolisati, ali onda su njihovi vlastiti tjelohranitelji, kojima su vjerovatno vjerovali, bili barbari. Dakle, umjesto antibarbari, oni su uglavnom bili protiv barbarskog identitet", kaže Elm.

Vraćanje koncepata kao što su "čistoća" i "identitet" nije neuobičajeno u carstvima koja slabe, autoritarni načini da se vladari osjećaju kao da imaju kontrolu kod kuće usprkos vanjskim slabostima.

Nije jasno je li zabrana nošenja hlača imala ikakvog utjecaja na rimski identitet ili je uopće bila nametnuta. Nema pravnih dokaza ni ljutitih pisama. Ali 13 godina nakon zabrane, vizigotski borci predvođeni kraljem Alarikom nasilno su umarširali u Rim i opljačkali ga, što je događaj koji većina historičara smatra kritičnim udarom koji je doveo do pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine.

Naravno, na kraju su pobijedile hlače. Stoljeće kasnije, barbari su preuzeli bitku za krojačku dušu carigradskog dvora, jedinog preostalog rimskog dvora.

“Do petog i šestog stoljeća, iznenada je takozvani barbarski običaj, majica s rukavima i hlače, postao službena odora rimskog dvora. Da si blizak caru, to bi nosio. Naučnici još nisu uspjeli objasniti kako se to dogodilo, hlače su od zabrane postale zakonski obvezna odjeća za rimski dvor", kaže Olson piše Bigthink.com.