Kako su Sarajlije 1987. odgovarale na pitanje o zgubidanima: "To su za mene bukvalno rečeno papci"

Građanka Sarajeva je navela kako su to oni ljudi koji gube vrijeme sjedeći u kafićima i slično. Na pitanje koliko zgubitani imaju para, odgovorila je: "Kako ko. Zavisi kako tata i mama finansiraju". Navela je kako su to za nju bukvalno rečeno papci.
Jedan mladić je uz osmijeh naveo kako su on i njegov prijatelj zgubidani.
"Probudiš se i ne radiš ništa", kazao je i dodao da se nekako snađe po pitanju novca.
Snimljeno je i mlado društvo koje je sjedilo u bašti kafića, a mladić je konstatovao da su zgubidani na ulicama u vrijeme dok drugi rade, tj. prijepodne. Djevojka je rekla kako zgubidani uglavnom imaju 30 - 40 godina i da su uglavnom oženjeni.
Mnogi smatraju da su zgubidani djeca bogatih roditelja koja ne znaju šta će sa sobom pa zgubidane i troše novac. Na pitanje je li ovo veliki problem kod nas, mladi su odgovorili: "Poprilično. Ima više zgubidana nego što mislimo."
Smatraju kako mi od svijeta prikupimo samo ono negativno. Jedan mladić priznao je kako je on zgubidan - spava do podne, a onda ustane i šeta gradom.
Ova anketa je dio multimedijalnog projekta "Večeri zgubidana" prikazanog u nekadašnjem Kaktusu u Sarajevu. Građane je intervjuisala Jelena Ninković. Ona je zajedno sa Mladenom Sihrovskim i Anisom Bajrektarevićem napisala koncept i scenarij. Tada je bio prikazan i film "Zgubidanov dan".