Marija Nović (17) iz Dervente najmlađa je pilotkinja u BiH: Odrekla sam se puno toga
S 14 godina pojavila se želja da postane kontrolor letova, međutim nakon nekoliko letova je shvatila da se najbolje osjeća među oblacima i da želi postati pilotkinja.
"Ljubav prema avionima se rađala postepeno tijekom mog školovanja. Tek kada sam osjetila čari letenja na obuci mogu reći da sam poželjela da to bude moj poziv. Sve do tada željela sam samo da dopunim svoje znanje vezano za kontrolu letenja", ispričala nam je Marija.
Priznala je da obuka za pilota nije nimalo jednostavna.
"Prije nego i počne obuka morate biti sigurni da ispunjavate rigorozne zdravstvene uvjete, a to podrazumijeva besprijekorno zdravstveno stanje. Teorijska obuka obuhvaća dosta predmeta kao što su: poznavanje zrakoplova, meteorologija, navigacija, komunikacija, operativne procedure, teorije letenja.... Kada se polože ispiti u Direktoratu civilnog Vazduhoplovstva dobijete suglasnost za obuku i letačku knjigu. Praktični dio obuke je svakako i najljepši dio. U početku letite s instruktorom dok ne stekne povjerenje u vas i procjeni da ste sposobni za samostalni let. Na praktičnoj obuci sam i zavoljela ovaj poziv odnosno kada sam letjela iznad Beograda i bila u kontaktu s kontrolnim tornjem u Surčinu. Tada sam čula na radio stanici koliko nas puno ima u tom trenutku na nebu. Osjetila se prelijepo jer sam ipak u grupi odabranih. Tako da sam tog momenta shvatila da bih više voljela biti u zraku nego u kontrolnom tornju", prisjetila se Marija za naš portal.
Kaže kako za nju ovo zanimanje nije stresno, nego predstavlja adrenalinski izazov.
"Kada imate želju i cilj ne razmišljate puno o stresu. Rekla bih da je to više adrenalinski izazov za mene. Trudim se da se skoncentriram na letenje i poštujem procedure letenja i savjete instruktora."
Dodaje kako joj titula najmlađe pilotkinje u povijesti avijacije u BiH godi, ali kako to nije bio njen motiv ni cilj.
"Jednostavno se tako desilo. Vjerojatno zato što se trudim da idem prema svom cilju školovanja tako da paralelno sa školom idem i na ostale obuke. Točnije štedim vrijeme da bih što prije bila spremna da radim jer je ovo posao beneficiranog radnog staža. Broj sati provedenih u avionu je od ključnog značaja za zapošljavanje. Svatko od mojih vršnjaka tko želi da se bavi ovim poslom i ispunjava opće uvjete može također to ostvariti i dijeliti ovu titulu sa mnom", kaže ova 17-godišnjakinja.
A da postati pilot nije tako jednostavno, govori i činjenica da se Marija mora odreći puno toga u čemu uživaju njeni vršnjaci.
"Fizičko stanje je jako bitno tako da treniram i hranim se zdravo. Ja sam se odrekla ne samo izlazaka već i raspusta. Prošli raspust sam živjela na aerodromu. Na aerodromu spavam, hranim se, ustajemo rano oko 5 i 30, odričem se ne samo društvenog života, već i životnog komfora, ljetovanja, odvojena sam od porodice. Tako će biti i ovog raspusta", ispričala nam je.
Kaže da u svojih 50 sati leta, koliko ih je imala do sada, nije imala neugodnih situacija.
"Neugodnih situacija prirodno izazvanih nije bilo. Mi smo u okviru obuke namjerno izazivali situaciju kovitla koja je neugodna. To je kada avion zbog određenih položaja se naginje prema zemlji i ulazi u spiralno spuštanje zbog određenih sila. Tada imam zadatak sa se suprotstavim silama koje me vuku. Avion se u tim situacijama trese, teško se upravlja i bude jako bučno", opisala je.
Marija je svoje iskustvo i savjete nesebično podijelila i s onima koji sanjaju da jednog dana postanu piloti.
"Najbitnije je da to i želite i imate talent kao i za svako zanimanje, onda odricanja kroz koja prolazite predstavljaju zadovoljstvo. Nažalost ovo obrazovanje puno košta i nemamo opciju da nam to financira država. Tako da je financijski uvjet onaj koji često bude ograničavajući za sve nas. Naše porodice se odriču puno da bi nas školovali", iskrena je Marija, a za kraj nam je otkrila i gdje se vidi u budućnosti.
"Vidim se kao kapetanica u nekom Airbus avionu, bilo domaćih ili stranih kompanija. U narednoj godini planiram da napravim 150 sati letenja. Tijekom sljedećeg raspusta ću upisati teorijsku obuku ATPL u trajanju od oko 750 sati u Mađarskoj i nastaviti obuku za komercijalnog pilota ( za putničke avione). Kada počne školska godina, paralelno ću ići u 4. godinu Vazduhoplovne akademije i prvu godinu Saobraćajnog fakulteta, vazduhoplovni smjer. Što mogu ostvariti zahvaljujući već položenim ispitima, a kako bih što prije završila potpuno školovanje", odlučna je Marija.