Svoje bogato životno iskustvo Safet Begović odlučio je ovjekovječiti na sasvim neuobičajen način, otvorit će muzej samom sebi.
"Meni ne treba novac. Ne čeznem za novcem. Ne interesuje me. Tek, eto, da se ima za skroman život. Imam svoj način života i svoje stavove. Radim ono što sam želio još kao dijete – biti kraj Starog mosta i u Starom Gradu", kaže legenda mostarskog turizma u razgovoru za agenciju Anadolija.
Već 35 godina Safet "stražari" kraj Starog mosta u svom malom dućanu čija autentičnost i originalnost plijeni pažnju turista.
"Danas je u Starom gradu postalo normalno da se prodaje jeftina roba iz Kine, to nema veze s autentičnosti. Ja pokušavam zadržati svoj stil i zaista je to još uvijek najbolji efekat za turiste", kaže Begović. Njegova radnja nadomak Starog mosta, sa desne obale Neretve, obiluje starinama i nimalo se ne razlikuje od one koju je vodio prije rata.
"Moram vam priznati da je bolje išlo prije rata. Iako je svjetski turizam kakav danas poznajemo bio tada tek u povojima, Mostaru je zaista dobro išlo. Nisu me obilazili tadašnji političari iz Saveza komunista kao što me poslije rata obilaze ovi svjetski, oni nisu imali taj odnos sa narodom. Došli bi u grad i sastajali se na nekim sastancima, u zgradama, daleko od naroda, nisu baš šetali gradom i družili se s ljudima", priča Begović.
On je danas jedan od samo trojice Mostaraca koji imaju diplomu za rad u bakru, koju je stekao još kao vrlo mlad. Radi u kombinovanoj tehnici bakra i emajla, a njegovi radovi danas su njegov glavni adut.
Skakač sa Starog mosta
Od mladih dana skače sa Starog mosta, ali za svoju dušu.
"Družim se sa skakačima, ali me ljuti kad se oni ljute na turiste, posebno na Turke. Mladi su, pa su odmah ljuti ako im grupa turista ne plati skok. Ja skačem za svoju dušu. Odgojen sam u naselju Luka (tek pet minuta od Starog mosta) i tu i danas živim. Ali, želim naglasiti da se u Starom gradu mora izgraditi moral i poštivanje turista, pa kupili ne kupili, platili ne platili", dodaje.
Inače, Safet Begović poznat je i po tome što je do braka, kako kaže, imao više od 500 žena. Govoreći o tome šta je privlačilo žene, dodaje da je to vjerovatno "emotivnost, individualnost i orijentalnost" koju posjeduje.
"Kao mlad, radio sam kao učitelj u Konjicu, ali nisam mogao bez Starog mosta, prvom prilikom sam ostavio taj sigurni posao i otvorio radnju u Starom Gradu. Kasnije sam upoznao jednu Njemicu. Bila je toliko lijepa da sam joj prišao i rekao da je najljepša turistikinja koja je ikad došla u Mostar. Studirala je na Cambridgeu u Velikoj Britaniji i sa grupom britanskih studenata došla u Mostar. Kad sam joj prišao i to joj rekao, znao sam da sam je osvojio. Uskoro sam je oženio. Bila je 16 godina mlađa od mene, ali je bila oduševljena Mostarom i Starim Gradom. Obukao sam je u narodnu nošnju i radila je sa mnom. Bila je zaista divna i bio sam zaljubljen u nju", prisjeća se ovaj Mostarac i dodaje da je suprugu uoči samog početka rata u BiH poslao u Njemačku.
Kaže da je svjestan da je najfotografiraniji Mostarac već 35 godina, ali to ga pomalo nervira.
"Turisti nekad znaju biti nezajažljivi, stalno bi se slikali sa mnom, ali to meni ide sve više na živce. Gotovo da nema novine u svijetu u kojoj nije izašla moja fotografija, imam dosta tih novina, donose mi ih ljudi ili šalju."
Kafa s Koschnikom
Safet Begović je u toj mjeri popularan u svjetskim razmjerama da je prvi upravitelj EU za Mostar Hans Koschnick prilikom prve posjete Mostaru maja 1994. odmah došao do njegove radnje i popio kafu sa njim.
"Tada sam i ja napravio neke fotografije o njegovoj posjeti, kako prelazi viseći most na mjestu srušenog Starog mosta, a onda je on od mene tražio da mu to bude prva fotografija u njegovoj knjizi o Mostaru."
Ipak, skoro polovinu vijeka koju je proveo uz Stari most, želi ovjekovječiti.
"Pripremam knjigu, dokumentarni film i svjetsku izložbu kako bih zaokružio godine koje sam ovdje proveo. Ovu radnju ću pretvoriti u moj muzej, 'Muzej Safeta Begovića' koji će biti najmanji muzej na svijetu i u tome namjeravam oboriti rekord", kaže Beogović u razgovoru s novinarom agencije Anadolija.
"Ne znam na koji drugi način da svoje iskustvo i skoro pola vijeka provedena kraj Starog mosta ostavim budućim generacijama, pa mi se svidio neuobičajni model da otvorim muzej o samome sebi", zaključuje Safet.
