Naime, školu znakovnog jezika uveli su zbog 16-godišnjeg učenika Harisa Mešana, koji je rođen sa znatnim oštećenjem sluha i govora.
Nastavu uz Harisa i njegovu majku pohađaju i profesori te drugi učenici koji žele da se bolje mogu sporazumijevati sa svojim prijateljem iz školskih klupa.
Profesori kažu da Haris brzo uči, a izuzetan je i na praktičnoj nastavi, radeći oko automobila, koji su mu posebna strast. Međutim, njegove profesorice Josipa i Ljubica Lozančić tražile su način kako mu olakšati usvajanje gradiva te su pokrenule inicijativu uvođenje znakovnog jezika u nastavu.
"Na jednom satu tehničke mehanike vidjela sam da Haris može puno više i obratila sam se našoj ravnateljici i tako se dogodilo da sad imamo nastavu znakovnog jezika", objasnila je Ljubica Lozančić, profesorica u Srednjoj školi Kupres za Federalnu TV.
"Bio nam je cilj da Haris bar u neku ruku uspije ono što može i odlučili da i mi naučimo znakovni jezik“, dodala je profesorica Josipa Lozančić.
"Svakako je teško – međutim, vrijedi kada vidite Harisa kako je on nasmijan i kada vidi kako se mi svi trudimo. Ali njemu najviše znači kad njegov prijatelj iz razreda Nedo dođe i sjedne kraj njega i oni zajedno uče i to je ono što nas posebno veseli“, kazala je ravnateljica Biljana Dumančić.
A Nedeljko Šarić je tu radi svog prijatelja – kaže, da mu pruži podršku, koja Harisu sigurno dodatno ohrabri.
Najveća nagrada im je, kažu, Harisov i osmijeh njegove mame Samire Mešan, koji su sve do početka ove nastave komunicirali otežano, nekim samo sebi razumljivim jezikom. A danas već razgovaraju.
