Najmlađi kujundžija u Mostaru: Umjesto studiranja odlučio sam nastaviti tradiciju svoje porodice
Riječ je o porodičnom biznisu, a Hamza je 5. generacija kujundžija.
"Od malih nogu dolazio sam u radnju kako bi provodio vrijeme s ocem, ali mi je bilo i zanimljivo ono što on radi. I kroz srednju školu sam radio kao prodavač. Otac me polako uvodio u posao, kao kroz neki oblik igre želio me zaintrigirati za ovaj zanat. Vremenom sam shvatio da bih puno više zaradio kad bi prodavao svoje predmete koje izradim, nego samo da radim kao prodavač. I tako je to nekako krenulo", prisjetio se Hamza.
Otkrio nam je i kako je planirao studirati historiju, no ipak je odlučio preuzeti radnju i posvetiti se očuvanju ovog zanata.
"Ipak sam na kraju odlučio da ne želim gubiti 4-5 godina na fakultet, nego sam odlučio nastaviti tradiciju svoje porodice. Na neki način i ovo je povezano s historijom koju stvarno volim", dodao je.
Prvi predmet koji je izradio još uvijek čuva kući kao uspomenu, a danas ispod njegovog čekića nastaju prava umjetnička djela, koja su, zahvaljujući turistima, rasprostranjena po cijelom svijetu.
Za izradu jednog manjeg predmeta od bakra potrebno je i do tri sata rada. Iako izrađuje i nakit, kaže nam da predmeti od bakra s motivima Starog mosta su turistima najzanimljiviji. Kaže i da je ovo zanat koji se usavršava cijeli život.
"Sad mi je cilj da budem bolji od oca, a onda ću uvijek gledati da nadmašim sam sebe. To je tako za one koji se bave ovim zanatom", kaže nam Hamza.
Hamza nam priča da je i bakar trenutno poskupio zbog situacije u svijetu, ali još uvijek je podnošljivo. Zadovoljan je i brojem turista koji već pristižu u grad na Neretvi.
"Za sada su to većinom ljudi iz naše regije, ali uskoro će početi dolaziti i stranci. Zanimljiva situacija mi se dogodila nedavno, jedna naša žena me pitala: 'Imaš li ti jednu ovakvu tepsiju da nema ništa na njoj, da mogu pitu u njoj praviti?' Ja sam se nasmijao i rekao da nemam, mislim imam, ali od njih pravim slike, ne prodajemo ih prazne, na šta mi je ona dobacila kako bi to naša dijaspora sigurno kupovala kao uspomenu", nasmijao se Hamza.
Najmanje slike u bakru prodaju se po cijeni od 40 KM, dok one najveće dostižu cijenu i od 400 KM.
"Volim svoj posao, upoznam toliko ljudi i brzo mi vrijeme prođe, uvijek se radi, uvijek neko naiđe pa popričamo. I dok ja ljudima ispričam nešto o ovom zanatu, tako isto i ja od njih nešto naučim, o zemlji iz koje dolaze. Ovo nije teško naučiti raditi, treba imati samo malo smisla i dosta strpljenja. Ja kad nešto pogriješim tijekom izrade, svjestan sam da ne postoji gumica za čekić. Onda ili moram nešto drugo smisliti ili taj komad odbaciti. Ali je posao svakako kreativan, zanimljiv i nadam se da će se pojaviti još mladih ljudi kako bi ovaj zanat sačuvali od zaborava", zaključio je Hamza svoju priču.
