Najpoznatiji diktatori na svijetu osvojili su vlast kao stranci u zemljama koje su vodili
Napoleon Bonaparte, Josif Staljin, Adolf Hitler i Katarina Velika uspostavili su apsolutnu vlast u državama u kojima su bili stranci.
Napoleon Bonaparte
Rođen je na Korzici kao Napoleone di Buonaparte, samo nekoliko mjeseci kako je Francuska preotela otok na Mediteranu od slobodnog grada Genove. Mladost je proveo na području koje je kontrolirala Francuska i njenu vlast doživljavao je kao okupaciju. Napoleonov je materinji jezik korzikanski, a kao dječak naučio je talijanski. Kada je napunio devet godina, otišao je na školovanje u kontinentalni dio zemlje gdje je naučio francuski jezik. Zadržao je korzikanski naglasak i često bio na meti vršnjaka koji su mu se rugali. Čak su kasnije i vojnici pod zapovijedi Napoleona ismijavali njegov naglasak.U tinejdžerskim danima sanjao je neovisnost Korzike. Godine 1786. napisao je da su njegovi sunarodnjaci okovani lancima, a Francuze optužio za pljačku i kvarenje naroda Korzike.
Napoleon je doživio preobražaj nakon Francuske građanske revolucije 1789. godine. Kada je njegova porodica 1793. godine zbog političkih sukoba napustila otok, u potpunosti je okrenuo leđa korzikanskom pokretu za neovisnost.
"Mali kaplar" je od tog trenutka sebe smatrao Francuzom. Prekinuo je sve veze sa svojim talijanskim porijeklom i ime promijenio u Napoleon Bonaparte. Uslijedio je uspon mladog vojskovođe. Godine 1799. preuzeo je vlast nakon državnog udara i započeo osvajačke pohode širom Europe.
Adolf Hitler
Rođen je u malom austrijskom gradu blizu Njemačke. Kao mladić je puno putovao i vrijeme provodio s obje strane granice. Nakon neuspješnih pokušaja da postane umjetnik, 1913. godine odlučuje napustiti Beč i Austriju. Neki historičari tvrde da je to napravio kako bi izbjegao vojni rok u multietničkim jedinicama vojske Austro-Ugarskog Carstva.Hitler je tokom Prvog svjetskog rata bio vojnik Njemačke. Kasnije je govorio da se "uvijek osjećao kao Nijemac, nikada kao austrijski državljanin". Pridružio se političkim aktivistima s kojima će kasnije osnovati Nacionalsocijalističku njemačku radničku stranku. Nakon Hitlerova državnog udara u Münchenu završio je na robiji. Njemačke su ga vlasti tada htjele deportirati u domovinu, ali austrijska vlada odbacila je zahtjev.
Hitler je po izlasku iz zatvora trebao spriječiti svoju deportaciju iz Njemačke. Odrekao se austrijskog državljanstva 1925. godine. Sljedećih sedam godina živio je kao apatrid, a Nijemac postaje 1932. neposredno prije kandidature za predsjedničke izbore.
Tada su nacisti držali vlast samo u gradu Braunschweigu, gdje su bili dio koalicijske vlade. Hitler je tamo počeo raditi kao državni službenik pa mu je automatski dodijeljeno njemačko državljanstvo.
Veliki diktator nije bio Nijemac ni 1933. godine kada je postao kancelar.
Jozef Staljin
Rođen je 1878. godine kao Jozef Visarionovič Džugašvili. Upravo tada je posljednji dio njegove domovine Gruzije priključen Ruskom Carstvu. Džugašvili je potekao iz siromašne porodice. Kao mladić govorio je gruzijski, a revolucionarni marksizam prihvaća tokom školovanja u crkvenoj školi. Ruski je počeo učiti u tinejdžerskim danima od sinova lokalnog svećenika. Nije izgubio karakteristični naglasak, baš kao ni Napoleon.Džugašvili je kao većina mladih Gruzijaca negodovao jer se u školi govorilo na ruskom. Bio je opčinjen gruzijskom literaturom, posebno pričama o velikom kavkaskom razbojniku Kobi koji se borio protiv Rusa. Njegov je prijatelj posvjedočio da je Staljina impresionirala borba za slobodu gruzijskog naroda.
Ubrzo će prestati podržavati gruzijsku neovisnost od Rusije. Želio je formirati gruzijsku marksističku stranku, a da bi u tome uspio morao je zadržati dobre odnose s ruskim boljševicima.
Tada se u potpunosti okreće Rusiji. Godine 1912. sebi daje ime Staljin - po ruskoj riječi koja je sinonim za čelik. Napisao je esej u kojemu tvrdi da Gruzijci nisu nacija i predložio priključenje Gruzije "tekovinama više kulture".
Godine 1921. Staljin pokreće invaziju na Gruziju. Svoju domovinu prepustio je boljševicima i tako okončao kratko razdoblje gruzijske neovisnosti. Dvije godine kasnije u krvi je ugušio antisovjetski ustanak.
Tokom Staljinovih čistki, Gruzija je propatila više nego bilo koja druga sovjetska republika. Hiljade je službenika ubijeno, uključujući i 425 od 644 delegata koji su učestvovali na Desetom stranačkom kongresu 1937. godine.
Staljinovi sunarodnjaci našli su se među milionima ljudi koje je diktator protjerao u zabačene dijelove Sovjetskog saveza. Tokom Drugog svjetskog rata 100.000 Mešketa deportirano je iz Gruzije u Središnju Aziju. Hiljade ljudi umrlo je tokom puta, piše History.
U danima kada je osjećao nacionalni ponos, najpoznatiji Gruzijac podržavao je rusku kulturu i utjecaj. Govorio je da je Rusija "najrevolucionarnija zemlja SSSR-a s izraženim socijalističkim identitetom". Tokom mandata naredio je učenje ruskog jezika u svim školama širom SSSR-a. Rusi su dobivali najvažnija mjesta u državnom aparatu, a sebe je upoređivao s carevima Ivanom Groznim i Petrom Velikim.
Usprkos zlodjelima koje je počinio prema vlastitom narodu, čak 45 posto Gruzijaca ima pozitivan stav prema Josifu Staljinu.
Katarina Velika
Sofija von Anhalt-Zerbst bila je kći njemačkog princa. Odrasla je u Pruskoj, u mjestu koje danas pripada Poljskoj. Godine 1741. njena daleka rođakinja Jelisaveta preuzima vlast u Rusiji nakon državnog udara. Sofijina majka brzo stupa u kontakt s novom caricom. Jelisaveta je dovela četrnaestogodišnju Sofiju u Rusiju i priprema je da bude nevjesta svog nećaka, nasljednika na prijestolju Petra III. Fjodoroviča.Sofija nije gubila vrijeme i vrlo je brzo naučila ruski jezik. Prihvatila je rusku kulturu, a potom i pravoslavlje. Kada se teško razboljela, umjesto luteranskog pastora željela je ispovijest kod pravoslavnog svećenika. Godine 1744., usprkos protivljenju svog oca, napustila je luteranstvo i preuzela pravoslavlje. Na krštenju je dobila ime Katarina (Ekaterina na ruskom) po Jelisavetinoj pokojnoj majci. Potom se vjenčala s Petrom, a njihov je brak bio pun neprilika.
Kada je Petar III. Fjodorovič stupio na prijestolje, iz državnog establišmenta eliminirao je crkvene vođe, vojne službenike i aristokraciju. Katarina se bojala razvoda i skovala je dvorsku zavjeru. Petar je svrgnut s vlasti, a potom i ubijen. Na prijestolje dolazi Katarina, a njena vladavina Rusijom trajala je više od 30 godina. Ostat će zapamćena kao imperatorica koja je proširila granice Rusije na štetu Poljske i Osmanskog Carstva.
Katarina nije bila jedina ruska carica koja se rodila van ove zemlje. Njen suprug Petar odrastao je u sadašnjoj Njemačkoj, kao i engleski kraljevi George I. i George II. Kralj Vilim III. Oranski djetinjstvo je proveo u Holandiji.
