Trasa električnog tramvaja išla je od željezničke stanice, koja se nalazila kod današnjeg hotela Bristol pa sve do Latinske ćuprije. Tramvaj je proizvela firma Simens-Sohukert.
Maksimalan broj putnika bio je 24. Postojali su odvojeni vagoni za pušače i nepušače. Vozači i kondukteri morali su poštovati kodeks oblačenja.
Građani u početku nisu imali povjerenja u ove električne strojeve, te je tramvaj gradom kružio poluprazan. Ipak, već naredne godine tramvaj bilježi rekord u broju prevezenih putnika, kada je prevezeno čak 3.800 ljudi.
Povećan broj putnika zahtijevao je veće promjene u saobraćaju, pa su tako tramvaji umjesto svakih 15 minuta, kretali svakih deset sa polazne stanice. Pruga je produžena do Vijećnice samo dvije godine nakon što je tramvaj pušten u pogon, a nakon toga je otvorena i pruga koja je išla kroz Titovu ulicu do Katedrale. Nedugo nakon toga, izgrađena je remiza iza Tvornice duhana.
Sarajevo je prvi evropski grad koji je imao cjelodnevnu tramvajsku liniju, koja je otvorena 1885. godine, a tramvaje su tada, kako je već navedeno, pokretali konji.