Plave oči nisu zaista plave, ne sadrže nikakav pigment

Kako piše IFLScience, plave oči uopće ne sadrže plavi pigment. Njihova je boja zapravo uzrokovana Tyndallovim učinkom - raspršivanje svjetlosti na česticama koloida, pojava koja se može vidjeti kad u tamnu sobu kroz rupicu uđe zraka svjetlosti.

Šarenica ili iris, obojeni dio oka, sastoji se od dva sloja ćelija: stroma koje su na vrhu i epitelnih stanica ispod. U plavim očima strome čine proziran sloj i zbog genetske mutacije ne sadrže pigment. Kada u strome udari vidljiva svjetlost, ona raspršuje svjetlosne valove, a plava boja putuje u najkraćim valovima, zbog čega se i najviše odražava i najbolje vidi. Sve je to i razlog zašto iste plave oči u određenim trenucima mogu izgledati svjetlije ili tamnije - njihova boja ovisi o kvaliteti svjetla u prostoriji.

Strome u smeđim očima sadrže visok nivo melanina, crno-smeđeg pigmenta, što znači da se smeđa boja jednostavno odražava nazad. Kod sivih očiju prisutan je sličan fenomen kao kod plavih, osim što stroma sadrži više kolagena. Zbog tog sloja postaje manje prozirna i prigušuje plave nijanse. Za zeleno oko još uvijek se javlja Tyndallov efekt, ali tu stroma sadrži niske koncentracije melanina, zbog čega one izgledaju tamnije.

Kada gledamo u vedro nebo, ono se također čini plavo zbog načina raspršenja svjetlosti, a ne zato što nebo sadrži pigmentisane čestice. Ovaj efekt poznat je i kao Rayleigvo raspršivanje, a iako je u velikoj mjeri slično kao Tyndallovo, razlikuje se po tome što su čestice raspršivanja svjetlosti daleko manje od valne dužine svjetlosti.

Plavo u plavim očima znaučnici nazivaju "strukturnim bojenjem", za razliku od "pigmentnog bojenja" u očima drugih boja. Zapravo, kada u prirodi vidimo plavu boju, većinom je riječ o strukturnom obojenju, kao npr. čudni plavo-zeleni sjaj.

Mnoge plavo obojene ptice isto zapravo nemaju plavo perje: plava su samo zbog nanokanala unutar strukture pera koja mijenjaju njihova svojstva koja reflektuju svjetlost - a čak su i neke bobice "preuzele taj trik".