Sarajka kao amblem jednog vremena: "Najljepša plavuša u Sarajevu" danas bi slavila 48. rođendan

U doba bivše Jugoslavije, robne kuće važile su za simbol jednog grada. Poput missice koja svoju zemlju predstavlja svijetu - samo koja umjesto šetnje pistom, stoji nepomično na jednom mjestu - bile su nešto u šta su svi gledali s nekim očekivanjem.

Upravo to je pravi opis i za Sarajku.

Kada bi krenuli nabrajati šta nas sve veže za glavni grad BiH, spisak bi bio prilično dugačak. No, ko god je znao za prijeratno Sarajevo, bilo da je u tom periodu tu živio, dolazio u posjetu ili samo gledao njegove stare fotografije i snimke, morao je znati i za Sarajku.

I poklon, i simbol i robna kuća

Na današnji dan, 6. aprila 1975. godine, Sarajka je otvorena kao prva robna kuća u Sarajevu. Izgrađena je po projektu arhitekte Vladimira Zarahovića na tadašnjem Trgu oktobra koji je bio zamišljen kao novo središte dijela grada između Baščaršije i Marijin Dvora.

Stigla je kao poklon za dan našeg grada, zbog čega je bila još posebnija, a po ugledu na nju kasnije su nastajale i robne kuće sličnog izgleda u Zenici, Banjoj Luci, Tešnju...

Na današnjem Trgu djece Sarajeva nekada su se nalazile brojne zgrade, među kojima je bila stara kafana "Istra", kultno okupljalište sarajevskih boema, zgrade kina "Dubrovnik", kuglane, Gradske kafane, slastičarne... Ipak, većina njih, kao i dio stambenog bloka u ulici Mis Irbina, porušeno je kako bi se napravilo mjesta za Sarajku.

Objekat je bio raspoređen na pet spratova i u njemu je radilo 500 zaposlenika, a u tadašnjem najvećem trgovačkom centru u BiH, Sarajlije su mogle nabaviti gotovo sve. Odnosno, što bi se reklo - od igle do lokomotive.

"Prvi put od postojanja glavnog grada Bosne i Hercegovine, njegovim žiteljima omogućeno je da se na jednom mjestu snabdiju svim robama neophodnim porodici. Mogu da biraju između nekoliko desetina hiljada artikala, da nađu proizvode kakvi do sada u Sarajevu nisu prodavani", bile su riječi prvog direktora Sarajke Nezira Muzura, što se navodi u podacima Historijskog arhiva Sarajevo.

Asortiman je bio nepregledan. U suterenu se nalazila prodavnica bijele tehnike i samoposluga, na prizemlju i spratovima su prodavačice, nasmijane i odjevene u mantile plave boje i "Borosana cipele", prodavale različitu robu, odjeću i obuću, dok se na krovu nalazio restoran u kojem su generacije Sarajlija proslavile svoje maturske večeri.

"Na odjeljenju muške i ženske konfekcije, šef Muhamed Skaka će vam reći da je, recimo, Novoteks ovdje pustio u prodaju jednu vrstu pantalona sa čak 108 brojeva. Ako, i pored toliko brojeva kupac ne nađe pantalone koje mu odgovaraju, Novoteks će mu ih sašiti po mjeri i pokloniti. I još nešto: Prvi put je Sarajevo dobilo butik za mlade", opis je ispod jedne fotografije Historijskog arhiva.

U Sarajki je bila smještena i uprava, dispečerski i mehanografski centar, odjeljenje kredita, skladišni, sklonišni i manipulativni prostor.

Robna kuća bila je snabdjevena sa 18 elektronskih kasa, a u šali su ih nazvali njihovim "Mercedesima"

"Svemirski brod parkiran ispred Velikog parka..."

Zanimljiv detalj o Sarajki bio je taj da je zapravo njeno pravo ime bilo "Unima", no bez obzira što je bilo istaknuto na samom objektu, ono je palo u drugi plan. Rijetki su je tako zvali, a mnogi su joj dodjeljivali i nadimke.

Naime, u tekstu na dan njenog otvorenja, Sarajku su prozvali "Plavom ljepoticom". Za mnoge je ona bila i "plava pahuljica", dok je se brojni i danas sjećaju uz epitet "najljepše sarajevske plavuše". Unatoč tom tepanju, činjenica je da izgled ove ljepotice u početku nije baš svima odgovarao.

Iz ptičije perspektive podsjećala je na ogromnu plavu pahulju te su Sarajlije često na šaljiv način komentarisale njen izgled. Neki su govorili kako je najbolji pogled na Sarajku zapravo onaj sa njenog krova, a zbog plave boje fasade prozvali su je i najvećom policijskom stanicom na svijetu.

Svejedno, svi su, ako ništa potajice, bili ponosni na Sarajku, a vremenom su upravo prevladali jedino taj ponos i ljubav prema njoj. Postala je jedan od prepoznatljivih simbola grada, "amblem sreće", a danas je Sarajlijama sinonim za najljepše uspomene te mjesto gdje su neki prvi put "isprobali" pokretne stepenice.

"Meni kao klincu koji je rijetko kad silazio s Điđikovca, ta robna kuća je bila magični centar grada, svemirski brod parkiran ispred Velikog parka, egzotični objekt pun igračaka i koječega. Tete koje su tu radile uvijek su imale one smiješne HTZ polupapuče-polusandale s izuzetno visokim petama i s rupom na vrhu", objasnio je to umjetnik Nebojša Šerić Šoba.

Imena prolaze, uspomene ostaju

Sarajka je bila i svjedok Olimpijade, a na trgu ispred robne kuće stajala je uklesana i velika olimpijska pahulja.

Na spomenutom mjestu, ova robna kuća stajala je više od tri decenije, sve do 1992. godine kada je devastirana u ratu. Ipak, mnogi se sjećaju da se i nakon rata u Sarajki radilo, pa samim tim i dolazilo u nju.

Po završetku rata, još koju godinu je stajala na svom mjestu kao simbol jedne završene epohe, da bi početkom novog milenija zauvijek nestala pred naletom građevinara koji su izgradnjom modernog shopping centra nagovijestili dolazak novog vremena.

Na tom mjestu je 2009. godine izgrađen BBI centar, koji se otvorio također 6. aprila, na Dan grada Sarajeva. Krajem 2022. godine najavljeno je kako ponovo dolazi do promjene imena, a iako su mnogi priželjkivali da centar vrati svoj nekadašnji naziv, dodijelili su mu ime ARIA.

Na današnji dan, između ostalog, mnogi se sjećaju ove, možda na prvu ne lijepe, ali svakako zgrade koja sa sobom vuče mnoge lijepe priče i služi kao podsjetnik na davna vremena.

A većina se slaže i da, koliko god joj imena promijenili ili se trudili da usavrše njen izgled, danas su to tek "prolazne stanice". Sarajka, unatoč svemu, za Sarajlije ostaje Sarajka, a uspomene na nju, nakon svih ovih godina, nešto su što se čuva i traje vječno.