VVA-14 dizajnirao je italijanski dizajner aviona Robert Bartini s glavnom namjenom uništenja raketnih podmornica s Polaris projektilima Ratne mornarice SAD-a.
Bartini, je namjeravao prema shemi katamarana razviti prototip letjelice VVA-14 u tri faze.
VVA-14M1 trebao je biti aerodinamički i tehnološki probni prototip za ispitivanje, u početku s krutim plovcima na krajevima centralnog dijela krila, koji su kasnije zamijenjeni sa plovcima na napuhavanje.
VVA-14M2 trebao je biti napredniji prototip s dva pogonska motora za progresivni let i sa dodatnim motorima koji su preko kaskadno postavljenih ploča za skretanje mlaza trebali osigurati sposobnost vertikalnog uzlijetanja i spuštanja (VTOL).
VVA-14M3 trebala je biti VTOL letjelica potpuno opremljena naoružanjem i s Burevestnik računarskim sistemom za protupodmornički rat, Bor-1 Mad sistemom (magnetski detektor anomalija) kao i drugom najsevremenijom opremom iz tog doba.
Nakon opsežnog istraživanja, uključujući i razvoj malog prototipa Be-1, prvi VVA-14 prototip je dovršen 1972. godine. Letjelica je prvi puta poletjela 4. septembra 1972.
Godine 1974. ugrađeni su plovci na napuhavanje, ali njihov rad je izazvao mnoge probleme.
Zbog toga su vraćeni kruti plovci, produžen je trup, a ugrađeni su i dodatni motori. Letjelica je s ovim dodacima dobila oznaku 14M1P. Međutim, firma koja je trebala izraditi sklop od 12 RD-36-35PR motora za podizanje letjelice nije izvršila dostavu radi čega se VTOL testiranje nije moglo obaviti.
Nakon Bartinijeve smrti 1974. godine projekt je usporen, a totalno je obustavljen nakon 103. leta i 107 sati provedenih u zraku.
Jedini preostali VVA-14 izložen je u Državnom muzeju ratnog zrakoplovstva Ruske Federacije u Moninu.
Tehničke karakteristike letjelice:
Posada: 3 Dužina: 25,97 m Raspon krila: 30 m Površina krila: 217,79 m2 Visina: 6,79 m
Letne karakteristike:
Najveća brzina: 760 km/h Ekonomska brzina: 640 km/h Dolet: 2.450 km
Najveća visina leta: 8000 - 10000 m
