Uz miris ćevapa još više pažnje prolaznika i gostiju plijeni travnička tvrđava
Travnička tvrđava jedna je od najljepših, ali i najočuvanijih fortifikacijskih objekata srednjovjekovne Bosne koji su svoje temelje ostavili, kako u bosanskoj zemlji, tako i u historiji Bosne. Iako ne postoji tačan podatak kada je izgrađena, historičari tvrde da je to druga polovina 14. ili prva polovina 15. stoljeća.
Prema nekim indicijama po načinu kako je izgrađena, pretpostavlja se da ju je izgradio Tvrtko II Kotromanić, dok dio historičara, kako se navodi na stranici Muzeja Travnik, smatra da je to uradio kralj Stjepan Dabiša.
Bogata historija dešavala se na ovoj tvrđavi, o čemu je pisano u brojnim historijskim dokumentima te je tvrđava imala brojne namjene. Ona, nešto crnija ogleda se u periodu 18. i 19. stoljeća, kada je ostala upamćena kao kazamat i gubilište za nepokorne bosanske begove i age, kao i svakovrsne prestupnike.
Svoj život na njoj, zbog stihova "Čudan zeman nastade" 1821. godine ostavio je sufija i šejh Abdulvehab Ilhamija Žepčevi.
Svoj potpis na građevinu kakvu danas vidimo stavili su i turski majstori gradnje vojnih utvrda koji su radili na bedemima i tvrđavi, a sredinom 20. stoljeća, tačnije 1953. godine, tvrđava je stavljena pod patronat Zavičajnog muzeja Travnik. Stari grad je danas posebno mjesto za Travničane i centar je kulturnog i zabavnog života ovog bh. grada.
Njena površina iznosi približno 11.000 m2 i ima oblik nepravilnog petougaonika. Najbolji prilaz Starom gradu je sa zapadne strane kamenim mostom preko potoka Hendek. Na tvrđavi se nalazi i minaret džamije koja je srušena uslijed dotrajalosti nakon Prvog svjetskog rata.
Već 18 godina, tvrđava je na listi Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
