Ulična kleveta
315

Žena u Hrvatskoj osuđena jer je po selu tračala susjede

FENA
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
U bizarnom sudskom procesu koji se vodio na Općinskom sudu u Bjelovaru jedna je žena (56) iz malenog naselja u sastavu Grada Garešnice, osuđena zbog teškog sramoćenja svojih susjeda.

Naime, kako je u četvrtak objavio portal Podravski.hr, sud ju je osudio na uvjetnu novčanu kaznu u iznosu od 5.000 kuna (oko 1.250 KM) koja se neće izvršiti ako optužena u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Tužitelji Ivan i Đurđica, koji žive u Njemačkoj, tužbu protiv svoje susjede Marice, s kojom već dulje imaju narušene međuljudske odnose zbog neriješenih imovinskopravnih pitanja, podnijeli su krajem marta 2013. godine.

U tužbi su naveli da su ih krajem 2012. godine, kad su se vratili kući iz Njemačke, susjedi i rodbina izvijestili da ih njihova susjeda kleveće po mjestu i o njima priča ružne stvari. U sklopu sudskog procesa sud je saslušao sedam svjedoka i obavio brojne druge dokazne radnje te utvrdio da njihova tužba ima osnova.

U sklopu suđenja svjedoci su potvrdili da je Marica u jednom navratu u augustu 2012. godine pred njihovim susjedima i poznanicima izjavila da su Ivan i Đurđica prolupali, da su bijeda i da ne znaju što rade te da je nekoliko mjeseci kasnije, u oktobru iste godine, u jednoj trgovini Marica za njih izjavila da su sve izgubili i da nemaju više što raditi u Hrvatskoj i da se mogu pokupiti i ići živjeti djeci u Njemačku.

Supružnici su također utvrdili i da su početkom 2013. godine svoju susjedu Maricu sreli u jednoj trgovini u trenutku kad su kupovali hranu za psa te da je ona pri izlasku iz trgovine pred dvije žene i jednim muškarcem prstom pokazala na njih i govorila da su ljudi koji jedu pseću hranu.

Ustvrdili su da nakon tih uvreda i kleveta više ne mogu ići u spomenutu trgovinu jer ih je sram. Dodali su i da se, zbog svega što je Marica govorila o njima, osjećaju poniženo i potišteno te da ih svaki put kad dođu u Hrvatskoj prijatelji i poznanici ispituju što se to dešava s njima i s Maricom, a zbog čega ih je također sram.

Optužena Marica u svojoj je obrani navela da se ne smatra krivom te je navela da nikada nije rekla to za što je tužitelji optužuju jer te riječi nema u svom rječniku i da ih ne govori nikome, pa čak ni životinjama. Ustvrdila je da su se slučajevi o kojima su svjedočili svjedoci doista dogodili, ali da su svjedoci krivo utvrdili što je ona i na koji način govorila o tužiteljima.

Tu je međutim stala i nije željela dalje iznositi svoju obranu, odnosno odgovarati ni na čija pitanja, pa tako ni na pitanja svoje braniteljice.