Zoran Kesić: Zamazuju nam oči, patriotizam nije isto što i šovinizam
On ne govori ono što ljudi žele čuti, on govori onako kako jeste.
Tako će biti i 4. aprila u Domu mladih u Sarajevu kada će publici izvesti svoju humorističnu predstavu "Kesić, priče i pesme". Prije toga, istu predstavu izvest će u Tuzli 28. marta i kasnije u Bijeljini 6. aprila.
"Priredbu 'Kesić, priče i pesme' izvodim već dvije godine i ona se svaki put mijenja i razvija, nije nikad ista. Za svaki grad u kojem nastupam prilagođavam priredbu jednim dijelom tom gradu i državi, tako da nije ista priredba u Sarajevu naprimjer i priredba u Dubaiju. Predstave namijenje Sarajevu, Bijeljini i Tuzli će nositi osobenosti mog doživljaja koje znam o tim gradovima. Naravno, osnova priredbe je uvijek ista i sastoji se od sat i 45 minuta do dva sata mojih priča i pjesama, jer u okviru te priredbe i pjevam", pojašnjava Kesić.
Mada se često suočava s kritikama, one su, kaže nam, sastavni dio njegovog posla. Dodaje i to da je kritiku odvijek teško podnosio.
Loše prihvatam kritiku
"Uvijek su mi roditelji govorili, i kad sam bio mali, da loše prihvatam kritiku. Kad mi kažu da mi naprimjer nije dobar sastav u školi, izvikao bih se na majku i oca i bio ljut na učitelje, jer sam to teško podnosio. Takav sam i dan danas, moja supruga to najbolje zna, ne podnosim kritiku i ne volim je. Ali, šta mi drugo preostaje? Moram da prihvatim kritiku, ali ne prihvatam sadržaj kritike. Prihvatam sticajem okolnosti da kritika podnosi", govori Kesić.
Svjestan je, nastavlja, da postoje ljudi kojima se ne sviđa ono što radi.
"Nisam lud, razumijem da postoje takvi ljudi, ali mislim da su to slijepi ljudi pored očiju. Tako doživljavam kritiku. Neće kritika da utječe da mi mijenjamo naše misli i razmišljanje. Meni je prosto žao tih ljudi koji ne razumiju ono što radim. Kako ne vide da je dobro ono što radim, kako ne vide koliko gube. To je moj način da prihvatim kritiku. Njihovi životi bi bili ljepši ako bi prihvatili da uživaju u mom radu. Ni komplimenti ni kritike ne utječu na moj rad. Hvala onima koji nas vole, a onima koji nas ne vole, Bog će oprostiti", poručuje Kesić.
Upitali smo ga i da komentariše kako je moguće da smo danas dospjeli na taj nivo svijesti da smo "istrenirani" da ne uočavamo stvarne probleme koji direktno utječu na naše živote. Umjesto toga "padamo" na izmišljenje afere koje vlast plasira kako bi nam skrenula pažnju. Evo šta misli Kesić...
"Svi smo mi ona žaba koja se kuha u jednom eksperimentu, ali nije svjesna da se kuha dok ne bude skuhana, a tada je već kasno. Što se više podgrijava voda u tom loncu u kojem se svi zajedno kuhamo, ne shvatamo da je sve toplije i toplije, da će nas skuhati, da nećemo više biti živi. Naprotiv, mi to podgrijavanje vode doživaljavamo kao da su nam naši ljubazni domaćini napravili jacuzzi. Bit će nam super u tom jacuzziju sve dok ne bude kasno. Tek oni koji preostanu iskočit će iz tog lonca vrišteći s opekotinama prvog stepena, a i za njih će onda biti kasno. Decenijsko kuhanje između običnog građanina, pod tim mislim na skretanje pažnje s bitnih tema. I trenutno zagađenje zraka. Evo, i Beograd je stigao bh. gradove po zagađenju", govori naš sagovornik.
Ljudima je muka, ne vide perspektivu ovdje
Razgovor nastavljamo u istom tonu, a Kesić se dotiče jedne od izjava predsjednika Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića.
"Kaže vaš predsjednik: 'Koliko proporcionalno imamo veći standard, toliko nam je veće zagađenje'. To je cinizam, rađaju se djeca koja treba da udišu taj smrad i niko se ne pita šta će s njima biti. Mi se kuhamo u tom loncu nesvjesni prave opasnosti, jer nam se zamazuju oči. Ista situacija je u regionu", smatra Kesić.
Na pitanje zašto je ljudima lakše otići u Zapadnu Evropu i tamo dići glas, nego se boriti za svoja prava u svojoj domovini, Kesić je mišljenja da je to zbog toga jer je ljudima muka.
"Ne vide perspektivu i nadu. Sjećam se u ona groznija vremena, u periodu rata, mi smo u Beogradu imali konkretnog neprijatelja, oličenog u tadašnjem režimu Slobodana Miloševića i razumjeli smo protiv kojeg zla se borimo. U BiH je to bio Alija Izetbegović, u Hrvatskoj Franjo Tuđman i to je cijeli niz pogrešnih ljudi koji su rasturili ovu zemlju. A onda kada je došla navodna demokratija, sve se pretvorilo u neku amorfnu masu, neke uljuljkanosti u nekom prividu demokratije. Ljudi danas ne ginu, ali odlaze sami", komentariše Kesić.
Ništa bolja situacija nije, kaže nam, ni u Hrvatskoj, zemlji koja je došla do željene Evropske unije.
"Hrvatska je ušla u EU, ali ljudi masovno odlaze. Više Hrvata ima u Irskoj nego u Hrvatskoj. Tako da suštinski nešto ne valja u našim društvima, našim sistemima. Ono što ne valja prema mom mišljenju je taj povampireni nacionalizam i ponovno ukopavanje u nacionalne, vjerske i teritorijalne rovove. To nas sprečava da sarađujemo i da sklapamo zajednička prijateljstva, da imamo zajedničku korist, poslove i da se sparujemo", kaže Kesić.
Smatra kako će novijoj generaciji djece biti bolje u budućnosti.
"Našoj djeci će biti bolje jer ne damo da pobijede grozni. Borit ćemo se do kraja, svako u svom domenu i na svoj način. Potrebno je dizanje glasa o pojmovima kao što su sloboda, ljubav, komšijska podrška..., a gaženje pojmova kao što su mržnja, šovinizam i tako dalje. Ljubav prema zemlji, odnosno patriotizam, nije isto što i šovinizam. Učit ću svoju djecu da vole svoj grad, svoju zemlju, ali isto tako da ne mrze druge i drugačije, samo zato jer se neko zove drugačije ili se moli drugom Bogu", naglašava Kesić.
Hrvatski film s Emirom Hadžihafizbegovićem u glavnoj ulozi nominiran za Oscara
Snimak Rihanne o kojem svi pričaju: Pjevačici bilo naročito neugodno zbog preuske haljine
Britanka koja putuje svijetom oduševljena našom zemljom: Bosna je tako potcijenjena
