Vukla se duga kolona zarobljenih austrougarskih vojnika nakon Cerske i Kolubarske bitke drumovima kod Valjeva 1915. Izašla starica ispred kuće i zarobljenicima gurala po parče srpske projare u usta. "Šta to radiš, majko?", uzviknu' srpski poručnik. "Sine, za tebe ima i proja i pita. Nemoj da ih diraš! I njih je neka majka rodila." Ne radujte se tuđoj nesreći.
Braćo Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali - deinstalacija totalitarnog režima nije lak, brz, jednostavan i bezbedan posao. Gledajte srpske studente: tuku ih, udaraju automobilima, prate ih, prete im, ucenjuju ih... a oni će pobediti. Da li možeš ti da učiniš uslugu i doprineseš ovom istorijskom trijumfu. Kako???? Pa lako. Ne nasedaj na provokacije. Proslavi Dan Vojske Srbije i Sretenje i Vučićev rođendan kao što su naši stari proslavljali Božiće, Bajrame i slave.
Ne rade srpski studenti ovo samo za izginule u Novom Sadu, Srbiju ili region. Oni ovo rade za čitav svet. Opet plačem, neverovatno. Nikad nisam ovoliko plakao u životu.
Da li su zahtevi ispunjeni ili nisu? Odgovor na ovo pitanje ne pripada onome kome su zahtevi isporučeni. Kad to ne bi bilo tako - pa besmisleno bi bilo da isporučiš bilo kakav zahtev bilo kome, zar ne? Najbolji profesori Beogradskog univerziteta su formirali dve stručne komisije - oni će odgovoriti na ovo pitanje, a ne Vučić. Pritom profesori ne kažu da se postavljaju iznad studentskih plenuma - naprotiv. Oni su savetodavno telo i javnosti i studenata. Ne možeš ti protiv pameti.