"Ne ostajem dugo da ne bih bacala novac", kaže 53-godišnjakinja dok provjerava svoj e-mail u centru Havane, u jednom od 118 centara koji imaju pristup internetu, a otvoreni su prije samo nekoliko sedmica.
Na Kubi je jedino ljekarima, novinarima i još nekim pojedincima dozvoljeno da se od kuće priključuju na internet. Zbog toga ova zemlja ima najmanje korisnika interneta u cijeloj Latinskoj Americi - u 2011. godini samo 2,6 miliona, od 11,1 milion stanovnika.
Garcia i stotine drugih koji se nalaze u istoj situaciji jedini izlaz vide u ovim internet centrima, čije otvaranje je pokrenula vlada, ali samo rijetki sebi mogu priuštiti da plate ove usluge. Cijena jednog sata na internetu je 4,5 dolara. Ranije je bila šest dolara, a mjesečna zarada prosječnog Kubanca je 20 dolara. Zbog toga je mnogima internet ostao misaona imenica.
Učiteljica Garcia kaže da je prije otvaranja javnih internet centara webom surfala iz jednog hotela, gdje je za izuzetno sporu konekciju plaćala više od 10 dolara po satu.
"To je nevjerovatno skupo", slaže se glumica i vlasnica restorana Deisy Perez, koja je došla da provjeri neke ponude na internetu. "Moram biti brza jer je preskupo".
Vlast poručuje da im je cilj da osiguraju pristup internetu i u domovima Kubanaca, ali uprkos priključenju podmorskog optičkog kabla iz Venecuele, kojim se mijenja skupi satelitski pristup, kažu da su primorani dati prednost prioritetima, a to su univerziteti, kompanije i istraživački centri.
Disidenti, pak, tvrde da je vladin cilj kontrola pristupa informacijama i ograničavanje pristupa internetu, nazivaju to još jednim oblikom cenzure u zemlji u kojoj su svi mediji pod kontrolom države.
Otkako je Raul Castro 2006. godine na čelu države naslijedio svog brata Fidela, dozvolio je građanima da imaju laptope i mobilne telefone, iako je i to rezervisano samo za privilegovane.
"Idemo naprijed", kaže Perez, ali dodaje. "Iako je sve više ljudi koji imaju pristup novim tehnologijama, i dalje je mnogo više Kubanaca koji ne znaju ni da one postoje".
