Amerikanac nakon strujnog udara postao prva osoba sa transplantiranim okom i dijelom lica

Aronovo oko sada pokazuje izvanredne znakove zdravlja, prema riječima njegovog medicinskog tima. Iako ne vidi na oko i dalje se nada da bi vid mogao doći s vremenom. Kazao je kako je to "i dalje njegova najveća nada".

Nesreća koja je promijenila život

Vidjeti Aaronovo novo oko i lice "nije bio toliki šok" kao što je bio vidjeti ga u noći njegove nesreće, rekla je Megan.

Aaron, 46-godišnji vojni veteran sa sjedištem u Arkanzasu, radio je na visokom naponu, a te noći u junu 2021. radio je sa kolegama u Misisipiju kada mu je lice slučajno dodirnulo žicu pod naponom.

Strujni udar od 7.200 volti izazvao je teške povrede Aaronovog lica: lijevog oka, cijelog nosa i usana, lijevog obraza i brade, kao i lijeve ruke.

U Arkanzasu, Meagan i njihova kćerka Allie, koja je bila u srednjoj školi, vozile su se kući iz prodavnice kada je Meagan zazvonio telefon. Nije prepoznala broj, ali se ipak javila. Čula je riječi "Aaron", "nesreća" i "ozbiljno".

Meagan je odmah spakovala torbu kada je stigla kući, a zatim se vozila oko četiri i po sata do Misisipija, gde je Aaron bio na njezi u lokalnoj bolnici. Tokom vožnje ponovo joj je zazvonio telefon. Ovog puta, to je bio doktor. Doktor je opisao Aaronovo stanje i objasnio da ga je udarila struja.

"Je li on dobro? Hoće li biti dobro?” upitala je Meagan. Sjeća se da je doktor odgovorio: "Jedino što vam mogu obećati je da neće umrijeti prije nego što dođete ovamo.“

"Njegovo lice je nestalo"

Meagan je ostala uz Aarona dok je prevezen u različite medicinske centre na intenzivniju njegu, na rekonstruktivne operacije i na amputaciju lijeve ruke.

Nakon što je prebačen u jedinicu za opekotine u Dallasu, Allie, koja je u to vrijeme boravila kod svoje bake, mogla je da ga posjeti.

"Kada sam ga vidjela, brada mu je bila otkrivena. Mogla sam vidjeti njegovu očnu dubinu i sve ostalo. Vidjela sam njegovu lobanju i mislim da je to dio koji mi je bio pomalo čudan. Mislila sam 'O, moj Bože, njegovo lice je nestalo'", rekla je.

Aaron je rekao da se uopšte ne sjeća nesreće.

"U suštini, ustao sam, otišao na posao i probudio se šest sedmica kasnije u Dallasu, u Teksasu“, rekao je.

Aaron je prvi put sebe vidio nakon nesreće iz svog bolničkog kreveta u Dallasu. Zamolio je Meagan da se fotografiše, ali je ona oklijevala.

"Rekla je: 'Jesi li siguran?' Rekao sam: 'Da, biće u redu'. Uslikala je i okrenula telefon, a ja sam samo pomislio: 'O, moj Bože, ovo je loš posao upravo ovdje'", prisjetio se Aaron.

Kad je saznao za mogućnost transplatacije lica, Aaron je bio "potpuno za to". Diskusije oko mogućnosti transplantacije nastavljene su čak i nakon što je Aaronov medicinski tim u Teksasu uklonio njegovo lijevo oko zbog jakog bola.

Rizična operacija

Kasnije je prebačen u New York gdje mu je doktor pričao o mogućnosti da donorsko oko možda neće vratiti vid. Da bi postojao vid, moraće da postoji neka komunikacija između transplantiranog oka i mozga.

Bila je to rizična operacija za doktora Rodrigeza i njegove kolege. Nijedan medicinski tim na svijetu ranije nije izvršio uspješnu transplantaciju ljudskog oka kod živog pacijenta.

Operacija je obuhvatila dvije operacione sale. Aaron je bio u jednoj prostoriji, gdje su mu hirurzi uklonili dijelove lica koji će biti zamijenjeni donorskim tkivom. Rodriguez je bio u drugoj sobi i analizirao lice i očnu jabučicu donatora.

Rodriguez i njegove kolege su zatim počeli da povezuju lice i očnu jabučicu donatora sa Aaronom.

Ključni korak u operaciji transplantacije cijelog oka bilo je ponovno povezivanje Aaronovog optičkog živca s donorskim okom, rekao je doktor José-Alain Sahel.

Kada je operacija završena i Aaron je prvi put pogledao svoje novo lice u ogledalu, bio je oduševljen, rekao je doktor Rodriguez.

Aron se i dalje pomno prati i mora nastaviti uzimati lijekove kako bi smanjio rizik od odbijanja transplantacije.

"Što se tiče toga da li će vidjeti ili ne, to je pitanje koje ostaje bez odgovora", rekao je doktor Rodriguez.