Dan je nekada trajao 19 sati, naučnici objasnili zašto je to tako bilo

Geofizičar Instituta za geologiju i geofiziku Kineske akademije nauka Ross Mitchell je izjavio da je Mjesec vremenom, kako je rekao, ukrao Zemljinu energije rotacije kako bi se pokrenuo više prema orbiti, odnosno dalje od Zemlje. Mitchell je vodeći autor studije posvećenoj dužini dana, a koja je objavljena u naučnom časopisu Nature Geoscience.

"Većina modela Zemljine rotacije ukazuju na to da je dužina dana u prošlosti bila kraća", istakao je Uwe Kirscher, koautor studije i saradnik australskog Univerziteta Curtin.

Međutim, Mitchell i Kirscher nisu uočili stabilne promjene u dužini dana u prošlosti. Kako piše list Jerusalem Post, geolozi su nekada za mjerenje dužine dana koristili tragove na posebnim sedimentnim stijenama. Naime, na njima su bili tragovi razine plime. To je omogućilo utvrđivanje broja sati u jednom danu. No, tragovi plime i oseke su rijetki, a i oni koji su sačuvani su vrlo često sporni.

Međutim, postoji još jedan način procjene dužine dana. Ciklostratigrafija je geološka metoda kod koje se ritmički sedimentni slojevi koriste za otkrivanje astronomskih "Milankovićevih ciklusa" koji odražavaju kako promjene u Zemljinoj orbiti i rotaciji utječu na klimu.

"Dva 'Milankovićeva ciklusa' - precesija i nagib - povezani su sa osciliranjem i nagibom Zemljine rotacije u svemiru. Brža rotacija Zemlje u prošlosti je uočljiva u periodu kraće precesije i nagiba", naveo je Kirschner.

Jedna od nedokazanih teorija jeste da se dužina dana stabilizovala u dalekoj prošlosti. Osim plime okeana uzrokovane utjecajem Mjeseca, Zemlja ima i solarne plime povezane sa zagrijavanjem atmosfere tokom dana. Sunčeve atmosferske plime nisu tako snažne kao okeanske, ali to nije uvijek slučaj. Dok Mjesec usporava rotaciju Zemlje, Sunce je ubrzava.