Jedna od očitih konstanti prahistorije jest da su muškarci ostajali u domu, a žene odlazile kako bi se pridružile drugim porodicama. Prije nekoliko sedmica objavljeno je najveće neolitsko porodično stablo s gotovo stotinu članova iskopanih u Francuskoj. U dva klana koja su proučavana, žene su dolazile izvan porodičnih grupa.
Sada, na dalekom istoku evropskog kontinenta, sekvencioniran je genom pastirske porodice koju čine šestero braće, njihovih sedam žena, djeca i unuci. Njihovi partneri također su dolazili izvan zajednice. Ali u ovom zajedničkom pokopu postoji misterij: nema žena koje su genetski povezane s muškarcima, osim mladih djevojaka.
Antropolozi to nazivaju patrilokalnošću, ljudskim običajem, koji se također opaža kod drugih velikih majmuna, u kojem sinovi ostaju unutar grupe i pare se sa ženama iz drugih grupa, dok kćerke napuštaju dom. Kao i njegova alternativa, matrilokalnost, to je mehanizam za izbjegavanje srodstva i njegovih neželjenih genetskih učinaka. Razmjeri ovog običaja na početku ljudske historije nepoznati su, ali na nekoliko mjesta gdje je nauka, posebice genetika, omogućila rekonstrukciju porodičnih stabla, čini se da je najčešći. Najnoviji primjer dolazi s južnog Urala (planinski lanac), prirodne granice između Evrope i Azije.
Na mjestu zvanom Nepluyevsky, u današnjoj Rusiji, njemački i ruski paleoantropolozi iskopali su ono što je poznato kao kurgan, grobni humak u kojem je jedna ili više osoba pokopano ispod prirodnog ili umjetnog humka. Takvi su ukopi bili uobičajena praksa u mnogim kulturama u ovom dijelu svijeta, a ima i poznatih, poput grobnice oca kralja Mide. No mogli bi biti i posljednje počivalište pastirskih porodica, poput onog pronađenog u Neplujevskom.
Naučnici, čiji su rezultati upravo objavljeni u naučnom časopisu PNAS, otkopali su ostatke 44 osobe. Pronađene su neprekidne pukotine u zemlji gdje je jedno ili više tijela ležalo gotovo 3.800 godina. Zahvaljujući proučavanju genoma porodice, moguće je saznati kakva je bila ta porodica pastira.
Porodica se sastojala od tri generacije. Iako su naučnici uspjeli sekvencirati genome samo 33 osobe, uspjeli su zaključiti o položaju ostalih u porodičnom stablu popunjavanjem praznina. Na vrhu su identificirali šestero odrasle braće, ali nisu pronašli tragove roditelja osnivača. Većina ostalih su djeca. Sve odrasle ženke koje su tamo pokopane su imigranti. Po genima ih ima čak i iz srednje Azije, hiljadama milja od Neplujevskog.
Svi su imali barem jedno dijete s jednim od braće. Dakle, žene u ukopu bile su ili bratove partnerice ili njegove kćeri, ali nema sestara. To bi značilo da se radilo o patrilokalnoj obitelji, u kojoj su mlade žene napuštale skupinu spajajući se s muškarcima iz drugih skupina. Problem s ovim objašnjenjem je što ne rješava jednu od misterija ove zajedničke grobnice: postoje ukopi odraslih žena i mladih djevojaka (mlađih od 5 godina), ali nema onih između 5 i 20 godina.
Nema mladih djevojaka
Autori studije nisu sigurni zašto nijedna od ovih mladih žena nije prisutna. Jens Blöcher, istraživač na Univerzitetu Johannes Gutenberg u Mainzu (Njemačka) i prvi autor istraživanja, vjeruje da je uzorak uočen u Nepluyevsky vjerovatno rezultat različitih pogrebnih praksi za muškarce i žene:
"Sasvim je moguće da su bili pokopan u drugom kurganu u tom području. Također smo razmotrili mogućnost da je izostanak mladih djevojaka bio posljedica ekstremnog oblika ženske egzogamije, s brakovima dogovorenim u mladoj dobi, ali to je malo vjerojatan scenarij budući da bi to impliciralo prisutnost nesrodnih djevojaka iz te dobne skupine. Kad bi se za djevojčice organizirale zajednice, morale bi postojati djevojke koje nisu genetski povezane sa šestero braće", zaključuje naučnik.
Još jedan od najupečatljivijih aspekata koje pokop otkriva o tim pastirima jest da je život morao biti vrlo težak: 39 posto pokopanih bilo je mlađe od pet godina kad su umrli, a 57 posto umrlo je to prije svoje 15. Visoka smrtnost dojenčadi stopa je tipična za prošla društva, ali nije tako visoka. Ove se brojke ne mogu smatrati normalnima, kaže Blöcher, "čak ni u usporedbi s drugim ukopima tog vremena u regiji", dodaje.
Život starije generacije nije bio ništa bolji. Svetlana Šarapova, s Instituta za povijest i arheologiju Ruske akademije nauka i voditeljica iskapanja, prisjeća se u bilješci da je prije 3.800 godina “stanovništvo južnog Trans-Urala poznavalo stočarstvo i metalurgiju i preživljavalo jedući uglavnom mliječne i mesne proizvode". Ali u slučaju ovih pastira, “zdravstveno stanje porodice moralo je biti vrlo loše. Prosječan životni vijek žena bio je 28 godina, a muškaraca 36 godina”, dodaje.
Genetika je također omogućila otkrivanje suptilnog, ali jasnog znaka nejednakosti između braće i sestara. Prvorođenac, koji je preminuo u 55. godini, imao je osmero djece s dvije različite žene. Joachim Burger, također iz Johannesa Gutenberga i stariji autor rada, prisjeća se da "pastoralna društva često pokazuju određeni stepen nejednakosti, kao što vidimo kod našeg starijeg brata u usporedbi s drugima, te su pretežno patrilinearna i patrilokalna."
Što se tiče toga je li to bila norma, Burger dodaje da "gledajući nekoliko studija koje postoje za prahistorijsku srednju i zapadnu Evropu, nema jasnih znakova nejednakosti, ali postoje jaki znakovi patrilokalnosti i ženske egzogamije."
Još jedna od misterija koja će ostati neriješena je kratka historija ovog ukopa. Nije da su svi umrli odjednom. Zapravo, nema tragova nasilja ili bolesti. Ali svi pokopani pokopani su u roku od najviše 15 godina. Nešto se moralo dogoditi da napuste to mjesto. Osim kurgana u kojem se nalazi šestero braće i njihovih sedam žena, u Neplujevskom postoji još 37 grobnih humaka. Iskopan je još jedan kurgan, ali samo onaj u kojem je pronađena pastirska porodica ima svoju historiju otkrivenu sekvenciranjem genoma, piše El Pais.
