Attenboroughova dugokljuna ehidna, nazvana po britanskom prirodoslovcu Davidu Attenboroughu, prvi put je snimljena kamerom za praćenje posljednjeg dana četverosedmične ekspedicije koju su predvodili naučnici sa Univerziteta Oksford.
Spustivši se sa planina na kraju putovanja, biolog James Kempton pronašao je slike malog stvorenja koje šeta šumom na posljednjoj memorijskoj kartici preuzetoj sa više od 80 daljinskih kamera.
"Bio je veliki osjećaj euforije, a također i olakšanja što sam proveo toliko dugo na terenu bez ikakve nagrade do samog posljednjeg dana", rekao je, opisujući trenutak kada je prvi put vidio snimak sa saradnicima iz indonežanske grupe za zaštitu prirode YAPPENDA.
Ehidne dijele svoje ime s poluženom, poluzmijom, grčkim mitološkim stvorenjem, a naučni tim ih je opisao kao sramežljive, noćne stanovnike jazbina koje je poznato da je teško pronaći.
"Razlog zbog kojeg se čini tako nesličnim na druge sisare je taj što je član monotremesa – grupe koja polaže jaja koja se odvojila od ostatka stabla života sisara prije oko 200 miliona godina", rekao je Kempton.
Ova vrsta je naučno zabilježena samo jednom ranije, holandskim botaničarom 1961. godine. Različite vrste ehidne nalaze se širom Australije i nizijske Nove Gvineje.
Kemptonov tim je preživio zemljotres, malariju, pa čak i pijavicu koja se pričvrstila za očnu jabučicu jednom od naučnika tokom svog putovanja. Radili su s lokalnim selom Yongsu Sapari na navigaciji i istraživanju udaljenog terena sjeveroistočne Papue, piše CNN.
Ehidna je ugrađena u lokalnu kulturu, uključujući tradiciju prema kojoj se sukobi rješavaju slanjem jedne strane u konfliktu u šumu da potraži ovog sisara, a druge u okean da pronađe marlina, prema starješinama Yongsu Sapari.
Smatralo se da su oba stvorenja toliko teška za pronalaženje da su često bile potrebne decenije da ih se locira, ali, kada su pronađene, životinje su simbolizirale kraj sukoba i povratak harmoničnim odnosima.
