Kanibalizam je bio uobičajena pogrebna praksa u Evropi prije 15.000 godina

Studija je otkrila ostatke koji su dosljedno pokazivali tragove žvakanja, kao i manipulaciju kostiju za izradu alata.

Magdalenske ljudske skupine živjele su sjeverozapadnoj Evropi tokom kasnog gornjeg paleolitika, što je bilo prije oko 15.000 godina. Ovaj novi dokaz o rutinskom kanibalističkom ponašanju predstavlja najstariji zabilježeni dokaz, pružajući nove uvide u pojavu pogrebnih običaja tokom vremena.

"Tumačimo arheološke dokaze da se kanibalizam prakticirao u više navrata diljem sjeverozapadne Evrope u kratkom vremenskom razdoblju kao indikaciju da je takvo ponašanje bilo dio pogrebnog ponašanja među magdalenskim skupinama, a ne jednostavno prakticirano iz nužde", rekla je dr. Silvia Bello, paleoantropolog i glavni istraživač na NHM-u i prvi suautor studije, u izjavi.

Otkriće je usredotočeno na Goughovu špilju, koja se nalazi u klancu Cheddar, poznatom paleolitskom nalazištu koje je poznato po otkriću čašica ljudskih lubanja. Tragovi rezanja, lomljenja i žvakanja mogu se vidjeti na više od 100 ljudskih kostiju izvađenih iz špilje, a istraživači vjeruju da sada imaju dovoljno dokaza koji podupiru kanibalizam među ovom skupinom kao uobičajenu pogrebnu praksu među magdalenskim skupinama u sjeverozapadnoj Evropi u cjelini.

Zanimljivo, te skupine koje su se bavile kanibalističkim pogrebnim praksama također su dijelile genetsko porijeklo kao članovi Magdalenije. Kasnije su ih istisnuli pojedinci iz epigravetskih skupina, koji su obavljali ukope kao standardnu pogrebnu praksu, što istraživači sugeriraju da je razlog zašto je kanibalistički pristup na kraju izumro, zbog zamjene stanovništva.

"Kako bismo bolje kontekstualizirali Goughovu špilju, pregledali smo sva arheološka nalazišta koja se pripisuju magdalenskoj kulturi. Tokom završnog vremenskog razdoblja paleolitika, zapravo vidite promjenu i u genetskom porijeklu i u pogrebnom ponašanju, što ukazuje na zamjenu stanovništva dok su epigravetske skupine migrirale prema sjeveru. Vjerujemo da je ovdje identificirana promjena u pogrebnom ponašanju primjer demične difuzije gdje u biti jedna populacija dolazi i zamjenjuje drugu populaciju i to dovodi do promjene u ponašanju.", objasnio je William Marsh, postdoktorand na NHM-u i prvi suautor studije.