Ovi kozmički snajperi su sačinjeni od gama zraka, dijela elektromagnetnog spektra koji je toliko energetičan da ima sposobnost uništavanja atoma i molekula DNK. Jedan foton iz gama zrake energičniji je od milion fotona vidljivog elektromagnetnog zračenja koje poznajemo kao svjetlost.
Naša atmosfera sprečava prodiranje "normalnih" gama zraka iz svemira, ali ne i djelovanje bljeska. Pored poznatog gama zračenja, bljesak gama zraka otkriven je slučajno tokom Hladnog rata, a nakon više decenija istraživanja zaključeno je da je došao iz galaksije udaljene šest milijardi svjetlosnih godina.
Snaga bljeska gama zraka može se prezentovati jednostavnom usporedbom - jedna sekunda bljeska gama zračenja jednaka je energiji koju će naše Sunce ispustiti tokom cijelog životnog vijeka od 10 milijardi godina.
Bljesak gama zraka dio je smrti zvijezda, odnosno rađanja crnih rupa. Dugotrajni bljesak traje jednu minutu i rezultat je eksplozije supernove, dok kratkotrajni (traju jednu sekundu) nastaju spajanjem neutronskih zvijezda.
Obje pojave kreiraju crne rupe okružene rotirajućim magnetiziranim gasom zvijezda roditelja. Ovakva okolina "savija" magnetno polje kreirajući snažni mlaz čestica, gasa i gama zraka na polovima.
Svemir je pun ovih "kozmičkih snajpera" koji pucaju nasumično i imaju potencijal uništenja svih životnih oblika. Na sreću, bljeskovi koje detektujemo uglavnom su daleko i nemaju šansu da nam naude. Bliski bljesak mogao bi doslovno "spržiti" površinu Zemlje, što uključuje i udaljenosti od 4.000 svjetlosnih godina.
Ukoliko nas ne ubije direktno, bljesak ima moć uništenja ozona, što bi onda omogućilo našem Suncu da nas polako "kuha" do posljednjeg živog organizma.
Na svu sreću, bljesak gama zračenja u našoj galaksiji dešava se svakih 1.000 godina, a mlaz mora biti direktno uperen prema nama, tako da su šanse da nas jedan takav "snajper" ubije vrlo male. Ipak, ukoliko se to desi, nećemo biti svjesni opasnosti jer je zbog brzine svjetlosti i ugla kretanja nećemo primijetiti sve dok ne stigne do Zemlje.
