Lažna arheološka otkrića i kako se korištenjem djece promoviše pseudo-nauka u našem društvu
Jedan od primjera ovakvog senzacionalizma je i "otkriće" stećaka u Otricevu kod Rogatica na što je reagovao i kustos Zavičajnog muzeja u Goraždu Admir Džemidžić koji je nakon što je vijest senzacionalno objavljena pojasnio da se radi o nekropoli koja je naučnicima poznata od 80-ih godina prošlog stoljeća, a mještanima stoljećima.
Što se tiče stećaka na području Bosne i Hercegovine treba istaći da je nauka uvijek otvorena za nova otkrića i da je zaista moguće otkriti novu nekropolu, ali takva otkrića su rijetka i objavljuju se u recenziranim naučnim časopisima.
Zašto stećci
S druge strane, ono što javnost ignoriše jeste da su zahvaljujući Arheološkom leksikonu BiH zabilježeni gotovo svi arheološki lokaliteti u Bosni i Hercegovini, pa tako i nekropole stećaka. Bespredmetno je objašnjavati koliki u tom slučaju oksimoron predstavlja svakodnevno ponovo otkriće stećaka koji se često nalaze čak i u blizini puteva ili u bašćama.
Ponovo otkriće nepokretne baštine je moguće ako je prilikom početnih iskopavanja pogrešno zabilježena lokacija ili su na drugi način izgubljeni tragovi, ali ovo nisu uobičajne prilike u nauci i sigurno se ne dešavaju na sedmičnom nivou.
Odabir stećaka za ovakve objave nije slučajan. Naime stećci se u javnosti vide kao najreprezentativniji simboli srednjovjekovne Bosne i za njih je vezana velika sentimentalnost. Tako "otkriće" novih stećaka ima veći odjek od recimo "otkrića" željeznodobne humke.
Zloupotreba djece i "piramide"
Nažalost, za promociju pseudonauke se koriste i djeca pa je tako jedno udruženje objavilo pjesmu "Semir kaže", u kojoj dječiji hor izgovara stihove kao što su: "Zaboravite povijest od paleolita koju ste učili u školi. Povijest čovječanstva nije evolutivna nego je ciklična".
Naravno, ovdje krivica ni u kojem slučaju nije na djeci, ali su upravo djeca ta koja će da trpe najveće posljedice. Jedna od posljedica je po njihovo mentalno zdravlje i samopouzdanje kada odrastu.
Druga posljedica je ta da se djeca koriste u nečemu što se po svim svojim osobinama može nazvati najobičnijim turbofolkom, pjesmama bez bilo kakve umjetničke vrijednosti koje na čudan način kombinuju narodnu nošnju i "piramide".
Treća posljedica pogubna po obrazovanje i razvijanje kritičkog mišljenja jeste da se djeca uče da bez razmišljanja odbacuju ono što uče u školi, čime se stvara jedna generacija koja će biti kako bez općeg znanja, tako i bez kritičkog aparata potrebnog za život u svijetu punom dezinformacija.
Prodor lažne nauke u društvo i čak njena institucionalizacija kroz podršku od raznih nivoa vlasti razara tkivo društva i posljedice će biti puno teže od pojedinačnog vjerovanja u "cikličnu historiju", posljedica je stvaranje sklonosti vjerovanju u "mesijanske" spasitelje što kada se primijeni u politici vodi do najgorih autoritarnih društava.
