Primljen je odbijeni laserski signal, poslat iz opservatorija u Francuskoj.
U svoje vrijeme sovjetski inženjeri postavili su na uređaj takozvani ugaoni odašiljač, predat francuskim kolegama. Ovaj jednostavni uređaj nalazi se napolju i odražava sve vrste zraka.
Za razliku od ogledala odašiljač vraća zrak nazad u istu tačku odakle je došao. Tako da je zadatak formulisan jednostavno: trebalo bi osvijetliti Mjesecohod laserom i uhvatiti njegov odraz.
U praksi to je mnogo složenije: pogoditi uskim zrakom sa Zemlje sovjetski uređaj skoro da je isto što i pogoditi novčić sa udaljenosti od nekoliko kilometara.
Francuzima je to pošlo za rukom. Za dvije i po sekunde slabi eho impulsnog zraka vraćen je na Zemlju, ističu naučnici.
Mada je Mjesec okrenut Zemlji uvijek istom stranom, ova vidljiva strana se malo okreće tamo i nazad, kao da se klati. Taj proces naučnici nazivaju - libracija.
Pošto Mjesecohod bliže od drugih uređaja stoji ka ivici vidljivog diska, on će biti idealni instrument da se prouči ta pojava.
Mjesto gdje se svojevremeno zauvijek zaustavio Mjesecohod dugo je bilo poznato samo približno. Teleskopi sa zemlje ne mogu da ga vide.
Bilo je poznato da je poslije spuštanja na Mjesec prošao više od 10 kilometara.
Sedamdestih godina nije bilo tačne karte Mjeseca. Četrdeset godina kasnije sastavljena je karta i usaglašena njena veza sa koordinatnom mrežom. Date su nove koordinate svim objektima i određeno tačno mjesto Mjesecohoda.
Tek 2010. godine uređaj je primijećen na snimcima američkog mjesečevog satelita. Amerikanci su brzo utvrdili njegove koordinate i uspjeli da ga osvijetle laserom. To se desilo prvi put nakon 1971. godine, kada je prekinuta veza "Mjesecohoda" sa sovjetskim komandnim centrom.
Signal aparata bio je mnogo jači od drugih odašiljača na Mjesecu koje su ostavile posade Apolla.
Naučnici sa obje strane okeana uvjereni su: poslije 40 godina tišine sovjetski uređaj će još mnogo ispričati o Mjesecu, prenose ruski mediji.
