Rim je nekada bio jedno od najvećih carstava na svijetu, ali postupno je utjecaj Rima nad njegovim teritorijama opadao sve dok nije potpuno izgubio kontrolu.
Uprkos tome, latinski je i dalje bio "lingua franca" u većem dijelu Evrope stotinama godina nakon što se to dogodilo.
Odgovor na pitanje kada je latinski, jezik starog Rima, umro, vrlo je komplikovan. Ne postoji datum u analima historije koji bi označio kraj latinskog kao govornog jezika, a neki bi tvrdili da je to zato što zapravo nikada nije umro.
Vatikan možda još drži neke mise na latinskom, ali praktički niko u Italiji ne koristi latinski svakodnevno. Ipak, to nije jednako smrti latinskog, rekao je Tim Pulju, viši predavač lingvistike i klasike na Dartmouth Collegeu u New Hampshireu.
Latinski se zapravo nije prestao govoriti, rekao je Pulju za Live Science.
"Njime su i dalje govorili ljudi u Italiji, Galiji, Španiji i drugdje, ali kao i svi živi jezici, promijenio se tokom vremena", kazao je.
Presudno je da su izmjene latinskog bile specifične za mnoge različite regije starog Rimskog Carstva, a s vremenom su te razlike rasle i stvorile potpuno nove, ali blisko povezane jezike.
"Oni su se postupno razdvajali tokom stoljeća, tako da se na kraju latinski razvio u niz jezika koji se razlikuju jedan od drugog, a također se razlikuju od klasičnog latinskog", rekao je Pulju.
Ti novi jezici su ono što sada nazivamo romanskim jezicima, koji uključuju francuski, italijanski, portugalski, rumunski i španski. Takve se jezične evolucije događaju sa svakim jezikom.
"Engleski se u Engleskoj govori više od tisućljeća, ali se s vremenom mijenjao, što je vidljivo ako usporedite današnji engleski s elizabetanskim engleskim, kakav se vidi kod Shakespearea. Elizabetanski engleski, od prije otprilike četiri stoljeća, još uvijek nam je uglavnom razumljiv, ali Chaucerov engleski, koji datira iz 14. stoljeća, mnogo je manje razumljiv. A engleski 'Beowulfa', iz otprilike 1000. godine, toliko je različit od moderni engleski [nije] nama danas razumljiv. Ali niko ne bi rekao da je engleski mrtav jezik - jednostavno se vrlo postupno mijenjao tokom dugog vremenskog razdoblja", rekao je Pulju.
Jedina razlika između engleskog i latinskog je u tome što se stari engleski razvio u moderni engleski i samo u moderni engleski, dok se klasični latinski diverzificirao i iznjedrio niz različitih jezika. Zato ljudi često misle, možda pogrešno, da je latinski jezik izumrli jezik.
Međutim, jezici mogu izumrijeti; ponekad svi izvorni govornici nekog jezika umru ili se s vremenom njihov prvi jezik promijeni dok na kraju ne preostane nijedan tečni govornik. To se dogodilo s etruščanskim jezikom, koji se izvorno govorio u današnjoj Toskani u Italiji.
"Nakon što su Rimljani osvojili Etruriju, sljedeće generacije Etruščana nastavile su govoriti etruščanski stotinama godina, ali su neki Etruščani, prirodno, naučili latinski kao drugi jezik; štoviše, mnoga su djeca odrastala dvojezično na etruščanskom i latinskom. Naposljetku, društvene prednosti govorenja latinskog i posjedovanja identiteta Rimljana nadmašile su prednosti govorenja i bivanja Etruščanima, tako da je tokom generacija sve manje djece učilo etruščanski. Krajnji rezultat je da je etruščanski jezik jednostavno umro", pojasnio je Pulju.
Umirući jezici također nisu samo drevni fenomen.
"To se također događa s autohtonim jezicima na brojnim mjestima diljem svijeta danas", rekao je Pulju.
Bliski istok je nešto poput žarišta za jezike koji umiru, što se može dogoditi kada postoji društvena stigma vezana za govorenje jezika koji nije glavni, jezik se ne uči u školama i kada se poduzimaju brutalnije mjere, poput etničkog čišćenja i počinjenog nasilja protiv manjina. UNESCO procjenjuje da će najmanje polovina od 7.000 svjetskih jezika, koji se danas govore, izumrijeti prije kraja ovog stoljeća.
Dakle, kada je latinski umro? Nije, jednostavno se razvio, zaključuje Livescience.com.
