U tom kontekstu, Kapetanović ističe činjenicu da je u vrijeme Jugoslavije arheologija u Bosni i Hercegovini bila itekako priznata u regionalnim i međunarodnim krugovima, te naglašava da smo sada došli u novo društveno uređenje neoliberalnog kapitalizma koji podrazumijeva nove obrasce razmišljanja i puno šire pristupe u arheologiji i zaštiti kulturno-historijskog nasljeđa.
"Vrijedi istaći i činjenicu da smo mi kao država nakon posljednjeg rata izgubili dosta priznatih stručnjaka i da je došlo, silom prilika, do nagle smjene generacija, stoga vjerujem da će trebati dosta vremena da se napravi jedan ozbiljan društveni sistem koji će doprinijeti afirmaciji ove nauke u budućnosti", zaključuje Kapetanović.
Kao paradoks napominje da je u arheologiji od poslije rata do danas primjetan porast zaposlenih, ali da organizacija procesa rada i projekti iskopavanja nisu pratili ovaj trend. Nisu jačale institucije, niti je arheologija postala prepoznatljiva, zbog čega su tek u novije vrijeme vidljivi neki pomaci.
Kapetanović upozorava da otežavajuću okolnost, pored nedostatnih finansijskih ulaganja, predstavlja i aktuelni pravno-politički okvir u državi iz kojeg ne može nastati jasna vizija za poboljšanje stanja po pitanju arheologije i zaštite kulturno-historijskog nasljeđa. Pored navedenog, ističe da je potrebno raditi na podizanju svijesti cjelokupnog društva o ovoj naučnoj disciplini.
"Bez saradnje svih aktera, uz iskreno uvažavanje i razumijevanje dobrih ideja i namjera, te stavljanja po strani drugih interesa koji povlače nauku nekoliko koraka nazad već decenijama, teško da možemo promijeniti situaciju na bolje. Bitno je da započeti procese kao pojedinac, postavljajući pitanje šta je moguće uraditi pozitivno za zajednicu u kojoj živimo. To je u biti ona jasna vizija koja treba da se desi, neka vrsta duhovne katarze, bez koje je nemoguće baviti se ozbiljno arheologijom. Kada kao društvo izgradimo svijest o zajednici i postavimo zdrave temelje na koje se možemo osloniti, moći ćemo djelovati kao cjelina. Danas na sceni uglavnom vidimo pojedince koji rade nešto što je u domenu njihovih mogućnosti", naglašava Kapetanović.
Po pitanju brojnosti arheoloških projekata u našoj zemlji ističe da trenutno postoji mali broj arheoloških istraživanja koja se provode i da je danas u svijetu najaktivnija zaštitna ili preventivna arheologija, koja kod nas nije zaživjela u punoj mjeri.
"Izuzev međunarodnih kreditnih fondova koji u aneksima imaju ugrađene klauzule za financiranje arheoloških radova, nažalost, kroz naše domaće zakone, zaštitna arheologija još uvijek nije prepoznata kao bitna komponenta u procesu zaštite arheološkog naslijeđa. To je jedan od velikih problema, jer je arheološko nasljeđe danas u svijetu ponajviše ugroženo infrastrukturnim radovima. Kada se nalazište jednom uništi, ono se više ne može vratiti u izvorno stanje", navodi Kapetanović.
Naš sagovornik napominje da još uvijek ne postoji državni zakon koji bi osigurao provođenje pravnih mehanizama za zaštitu nasljeđa na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
"Iako znatan dio kulturnog nasljeđa ima pravno riješen status, donesena zakonska rješenja uglavnom ne osiguravaju efikasnu zaštitu u praksi. Veliki problem je i nedostatak finansijskih sredstava za zaštitu i istraživanje nasljeđa, zbog čega se često pristupa nekim parcijalnim rješenjima, što u konačnici nije dobar pristup.", kaže Kapetanović.
Kapetanović je prokomentarisao i nedavni nestanak rimskog nadgrobnog spomenika koji se nalazio na području Ilidže.
"Nestanak rimskog nadgrobnog spomenika koji je prethodno izvađen iz rijeke, a koji se privremeno nalazio uz obalu Željeznice na Ilidži, dok se ne izvrši njegova primarna valorizacija i prethodna pravna zaštita, može se smatrati svojevrsnim kulturocidom. Po svemu sudeći, ovaj problem je nastao nesavjesnim postupanjem pojedinih lica koji su postupili suprotno zakonskim odredbama, odnosno nisu pravovremeno reagovali u skladu sa propisanim mjerama u cilju očuvanja spomenika", poručio je Kapetanović.
Istakao je da bi ovu situaciju trebale ispitati nadležne inspekcijske službe kako bi se utvrdila odgovornost za nezakonite radnje po pitanju odnosa prema naslijeđu.
"Bitno je naglasiti da se u ovom slučaju radi o materijalnim ostacima kulture procijenjene starosti oko 2000 godina i da se spomenik izvorno nalazio u sklopu administrativnog centra rimskog naselja poznatijeg kao 'AQUA S...', koje se u okvirnim granicama protezalo čitavim Sarajevskim poljem", zaključio je Kapetanović.
