Skelet je star 29.000 godina i pripada djetetu, a predstavlja najstarije ljudske ostatke koji su otkriveni u historiji Tajlanda, potvrdili su arheolozi.
Dijete nazvano "Pangpond" po tajlandskom animiranom liku, vjerovatno je živjelo blizu obale s porodicom čiji su članovi bili lovci. Skelet i metode sahrane otkrivaju značajne informacije o kamenom dobu na Tajlandu. Na arheološkom nalazištu Tham Din, pećini koja se nalazi u Nacionalnom parku Khao Sam Roi Yot, pronađeni su i brojni pećinski crteži.
Arheolozi su 2020. godine počeli proučavavati crteže na zidovima i plafonu tri odaje u Tham Dinu, a većina njih predstavlja ljude. Na nekim crtežima su ljudi koji koriste lukove i strijele za lov na životinje poput jelena i majmuna. Crveni oker i kamenje mogu biti simboli krvi i moći, smatraju arheolozi.
Iskopavanja su počela 2022. godine, a arheolozi su pronašli životinjske kosti, školjke, sjemenke i kamenje koje sugeriše da su prahistorijski ljudi koristili pećinu. Radiokarbonsko datiranje materijala pokazuje da su živjeli na ovoj lokaciji prije otprilike 29.000 do 11.000 godina, no nije jasno kada su tačno nastali pećinski crteži.
Ispod tih artefakata su arheolozi nedavno otkrili skelet djeteta (moderni čovjek, Homo sapiens), koje je u vrijeme smrti imalo šest do osam godina. Skelet je bio položen na leđa, dok su ruke i noge bile blizu. To ukazuje da je tijelo vjerovatno bilo umotano ili vezano prije sahrane.
Prisustvo pepela i drvenog uglja u grobnici ukazuje da je nakon polaganja tijela oko njega zapaljena vatra kako bi se otjerale životinje, ali i eliminisao neugodan miris.
Pangpond baca svjetlo na prilagođavanje ljudi i preživljavanje u regiji koja je sada većim dijelom potopljena. Nivo mora u kasnom pleistocenu bio je znatno niži nego danas, tako da je postojala kopnena masa Saundaland koja je povezivala dijelove jugoistočne Azije tokom posljednjeg ledenog doba prije otprilike 110.000 do 12.000 godina.
Dokazi pokazuju da pećina Tham Din ima dugu historiju ljudske okupacije, od sahranjivanja Pangponda u kasnom pleistocenu do poljoprivrednih zajednica u holocenu (prije 11.000 godina do danas). Lokacija pokazuje važnost kontinuiranog iskopavanja u ovoj regiji kako bi se bolje razumjela kretanja ranih ljudi.
