NASA-in astronaut se vratio na Zemlju nakon rekordnih 355 dana provedenih na ISS-u
Hei se kući vratio nakon najdužeg boravka u svemiru u historiji NASA-e, jer je na ISS-u proveo 355 dana. Time je oborio rekord komandanta Scotta Kellyja, koji je 2018. godine postavio rekord od 340 dana provedenih na ISS-u.
Ipak, to nije apsolutni rekord u ljudskim svemirskim letovima, jer je ispred Heija ruski kosmonaut Valeri Poliakov koji je u svemirskoj stanici MIr proveo 438 dana. Također, Peggy Whitson je provela 665 kumulativnih dana u mikrogravitaciji.
NASA-in Human Research Program već 50 godina proučava efekte koje mikrogravitacija i svemirski letovi imaju na ljudsko tijelo, kao i utjecaj dugog svemirskog putovanja.
Ljudi se sve više "šire" u svemiru tako da će sve više ljudi u budućnosti putovati u orbitu i mnogo dalje, ali će i provoditi više vremena u svemmiru. Kao posljedica toga, bit će im potrebna medicinska pomoć, a kako bi se to ispunilo, akademski instituti poput Centra za svemirsku medicinu na Medicinskom koledžu Baylor u Houstonu u Teksasu je započeo obučavati novu generaciju medicinara s vještinama potrebnim za održavanje zdravlja komercijalnih astronauta.
Čak i relativno kratko putovanje na ISS ima utjecaja na ljudsko tijelo koje pri lansiranju rakete trpi silu od 3 G.
Ubrzanje kojem je izloženo tijelo utječe na sposobnost za zadržavanje svijesti. Civili koji nisu trenirani osjećaju efekte pri djelovanju sile 3 do 4 G, no vježbom astronauti pomoću opreme i specijalnih odijela mogu biti otporni na efekte sile do 8 ili 9 G. Nezaštićeno ljudsko tijelo može izdržati silu do 5 G prije nego osoba izgubi svijest.
Nakon završetka primarne i sekundarne faze rakete, ugodnost svemirskog leta se poboljšava značajno, ali privremeno. NASA-in veteran Leroy Chiao koji je skupio 230 kumulativnih dana u svemiru, rekao je da je nakon gašenja motora G sila oslabila, da je osjetio bestežinsko stanje i imao osjećaj kao da je napravio kolut naprijed, a mozak je imao poteškoća da "razumije" čudne signale ljudskog sistema za ravnotežu. Rezultat toga je vrtoglavica, koja ponovo može izazvati mučninu. Također, osjeća se pritisak u glavi. U tom trenutku gravitacija ne vuče tekućinu u donje ekstremitete, nego se ona podiže u torzo. Tokom narednih nekoliko dana tijelo eliminiše oko dva litra vode s ciljem kompenzacije, a mozak "nauči" da ignoriše sistem ravnoteže. Tijelo se u narednih nekoliko sedmica navikne na okolinu.
Letovi u svemir iscrpljuju organizam jer mu se oduzimaju fizički stimulansi koje inače svakodnevno ima na Zemlji.
Također, mišići atrofiraju do 40 posto mase ovisno o dužini misije, a kosti mogu izgubiti mineralnu gustinu 1 do dva posto mjesečno.
Astronauti su zbog toga osjetljiviji na lomove i podložniji razvoju kamena u bubregu, a nakon povratka na Zemlju, potrebna su im dva mjeseca oporavka za svaki mjesec proveden u mikrogravitaciji.
Posljedica boravka u svemiru je i anemija, jer se crvena krvna zrnca u svemiru uništavaju brže nego na Zemlji.
