Cilj NASA-e je vratiti astronaute na Mjesec do 2025. godine, a potencijalne zone za slijetanje nalaze se blizu lunarnojg južnog pola.
"Odabir ovih regija znači da smo jedan ogroman korak bliže povratku ljudi na Mjesec prvi put od misije Apollo", rekao je Mark Kirasich, jedan od administratora programa Artemis. Ljudi su posljednji put bili na lunarnoj površini 1972. godine.
Kirasich je istakao da će misija iz programa Artemis "biti drugačija od svih prethodnih" jer će se astronauti naći u mraku i prethodno neistraženim dijelovima Mjeseca te će postaviti temelje za buduće dugotrajnije ostanke".
Veličina svake lokacije iznosi 15 x 15 kilometara, a nalaze se unutar šest stepeni geografske širine južnog pola na Mjesecu te imaju različite geološke karakteristike. Prema riječima Jacoba Bleachera, glavnog naučnika za istraživanaj u sjedištu NASA-e, svaka regija ima najmanje 10 potencijalnih lokacija za slijetanje.
Kada je NASA birala zone za slijetanje, naučnici i inžinjeri su se oslanjali na podatke koje je prikupio Lunar Recconnaissance Orbiter, bespilotna letjelica koja sada kruži oko Mjeseca, a korišteni su i podaci koji su prikupljani desetljećima. Regije su izabrane uzimajući u obzir mnoge aspekte, uključujući vrijeme lansiranja, šanse za sigurno slijetanje, nagib terena, lakoću komunikacije sa Zemljom i uvjete osvjetljenja.
Svih 13 lokacija pružaju kontinuirano osvjetljenje u periodu od 6,5 dana, koliko je planirano trajanje misije Artemis III na Mjesecu. Sunčeva svjetlost je ključna za dugotrajni ostanak na lunarnoj površini jer služi kao izvor energije i minimizira temperaturne fluktuacije.
NASA planira poslati astronaute na Mjesec pomoću sistema Starship koji je razvijal kompanija SpaceX. Prva orbitalna misija sistema planirana je za ovu godinu.
