Razmatranje je pokrenuto nakon što je Peter Curreri, šef kompanije Lunar Resources Inc. detaljno objasnio probleme NASA-inih postojećih planova koji se odnose na transport kisika pomoću rovera.
Curreri je svoj prijedlog priložio NASA-inom Innovative Advanced Concepts (NIAC) programu te je bio među 14 istraživačkih timova koji su dobili 175.000 dolara za razvoj njihovih koncepata.
Predloženi lunarni cjevovod nazvan Lunar South Pole Oxygen Pipeline (LSPOP) bi se povezao s NASA-ini centrom za vađenje lunarnog leda na južnom polu Mjeseca. NASA, Kina i Rusija žele lunarni južni pol jer sadrži ogromne količine leda i drugih resursa neposredno ispod površine. Taj led će činiti ključni dio NASA-inih planova za uspostavljanje trajnog ljudskog prisustva na Mjesecu, jer se može vaditi i pretvarati u pitku vodu i kisik koji se može koristiti za disanje, ali i kao raketno gorivo.
Curreti je kazao da "trenutni napori za ekstrakciju kisika podrazumijevaju flaširanje kisika u rezervoare za komprimirani gas ili od njegovog ukapljivanja i skladištenja u dewar spremnicima.
Oba procesa podrazumijevaju transport spremnika do različitih postrojenja kako bi se kisik mogao upotrebljavati. Proces transporta roverima troši više energije nego proces ekstrakcije, a smatra se i najskupljim s obzirom na velike udaljenosti između područja ekstrakcije resursa i ljudskog staništa ili postrojenja za likvefakciju.
Drugim riječima, NASA planira skladištiti led u kriogenim spremnicima pod pritiskom i transportovati ga lunarnim roverima. Oni bi vjerovatno morali transportovati led u područje bliže mjesečevom ekvatoru jer će lunarnim staništima biti potrebna dodatna sunčeva svjetlost koju ta regija pruža.
S druge strane, Currerijev koncept lunarnog cjevovoda bi omogućio stalan pristup kisiku stanovnicima Mjeseca, a također bi se drastično smanjili troškovi koji bi inače bili povezani s transportom. Za razliku od cjevovoda na Zemlji, curenje na Mjesecu ne bi zagađivalo. Umjesto toga bi kisik jednostavno nestao u svemiru jer Mjesec nema atmosferu.
Bit će testirano nekoliko različitih prototipa cjevovoda, a počet će se od koncepta dugog 5 kilometara. Ako bi NASA odobrila cjevovod, on bi se gradio u segmentima na Mjesecu prije nego se u konačnici sastavi u svoju punu dužinu. U proizvodnji bi se vjerovatno koristio aluminij kojeg ima u izobilju na lunarnom južnom polu.
